Vjernici koji mole i na latinskom i na francuskom
La Croix
14. prosinca 2025.
Dok gregorijanski korali još uvijek odjekuju unutar crkve svetog Jurja u starom Lyonu, nekoliko očeva već je na crkvenom trgu i pušta djecu da malo udahnu svjež zrak. Među njima je i 31-godišnji Grégoire. Ovaj rođeni Lyončanin počeo je dolaziti u župu prije pet godina, slijedeći suprugu, poklonicu latinske mise. Pun predrasuda prema „tom svijetu tradicionalnih katolika“, danas bez ikakvih problema izmjenjuje redoviti obred: „Najprije je tu mjesto tišine, koje potiče moju kontemplaciju, a zatim, pomalo neobično, snaga latinskoga.“
Jezik koji ga je u adolescenciji, tijekom školovanja u tradicionalističkoj školi, udaljio od religije, na kraju ga je ponovno povezao s vjerom. „Kao posvojeno dijete, jako sam se bojao da ovdje ne pripadam, ali potpuno sam se prevario“, inzistira, objašnjavajući da je ondje pronašao „pravu raznolikost“.
Kako se misa bliži kraju, na vratima se ocrtava profil župljana: brojne obitelji s malom djecom, nekolicina starijih osoba, poneki stranac u prolazu kroz grad. Ali također, i prije svega, mladi odrasli. „Sve ih više dolazi ovamo, ali to ih ne sprječava da idu na misu i drugdje i na druge načine“, primjećuje velečasni Mathieu Grenier, kapelan crkve Saint-Georges.
Mladost oba obreda
Zapažanja svećenika nadilaze prijestolnicu Galije. Prema istraživanju Bayard-La Croix koje je proveo Ifop, 9 % redovitih vjernika kaže da im je latinska misa omiljena, a 25 % navodi da im se „latinska misa sviđa jednako kao i misa na francuskom“. Ukupno 67 % katolika koji svake nedjelje sudjeluju na misi izjavljuje da barem nema prigovor na Tridentski obred.
Tako se posljednjih godina pojavila generacija „bi-ritualista“, katolika koji cijene oba misala, daleko od povijesnih podjela između tradicionalista i onih koji slijede Drugi vatikanski sabor. Rekordna posjećenost hodočašća u Chartresu na Duhove svjedoči o tom trendu: okupljanje danas privlači ljude daleko izvan „tradicionalističkog“ kruga.
La Croix je želio razumjeti ovaj fenomen: kako dva obreda mogu biti komplementarna i hraniti vjeru obiju skupina? I prije svega, tko su ti katolici sposobni izmjenjivati liturgije iz dana u dan ili iz tjedna u tjedan? Većina ispitanih vjernika su mlađi od 35 godina, koji uglavnom žive u velikim gradovima – ondje gdje im dostupnost misa pruža izbor. Odbacujući etikete pripadnosti, ne prepoznaju se u opasnosti „paralelne Crkve“ na koju je papa Franjo upozorio 2021. godine, kada je ograničio slavljenje mise u uporabi prije Drugog vatikanskog sabora.
Takav je slučaj Robina, 33-godišnjeg Parižanina. Obraćen prije desetak godina, pohađa i Tridentsku misu u crkvi Saint-Eugène-Sainte-Cécile (9. arondisman) i redovitu misu u župi Saint-Roch u središtu Pariza, gdje se slave oba oblika mise. Njegov jedini kriterij: ljepota slavlja. „Ljepota je dio poslanja Crkve i želim, barem jedan sat nedjeljom, moći moliti na taj način“, izjavljuje. „Trebamo ljepotu, latinski, glazbu koja dotiče dušu i klečanje. Naš um nije uvijek dostojan Boga, ali nam liturgija pomaže iskusiti božansko.“ Poput njega, 20 % onih koji pohađaju misu želi da liturgija bude „povratak većoj tradiciji i svetosti“.
Molitva, tišina i zajedništvo
Ako se Robin kreće s jednog obreda na drugi, to je zato što u svakome nalazi duhovne plodove. „Više mi se sviđaju homilije mise Pavla VI., koje se dotiču moje svakodnevice“, dodaje mladi otac. „U Tridentskom obredu, s druge strane, postoji simbolička dimenzija koja me potiče da dublje uronim u otajstvo: prekrivene statue, cvijeće u crkvi, boje liturgijskog ruha… To je katekizam na dohvat ruke.“ Svaki od njih tako potvrđuje da mijenja oblike kako bi pronašao ono što mu odgovara, pod uvjetom da je slavlje pažljivo i dostojanstveno provedeno.
Rođena u nepraktičnoj obitelji, Florence, 27-godišnja inženjerka, otkrila je Tridentsku misu putem susreta na internetu. „Iznutra me dirnula verzija svetoga usmjerena na meditaciju“, objašnjava mlada žena. U misi Pavla VI. također cijeni zajedničarsku dimenziju slavlja i izlaganje Presvetog Sakramenta vjernicima. Ipak, kao znak potrebe ovih katolika za osjećajem transcendencije, Florence, poput drugih, inzistira na primanju pričesti na jezik, iz ruku svećenika, kako se to sustavno čini u Tridentskom obredu.
