Tradicionalisti potiču papu Lava da oživi latinsku misu
The Washington Post, 19. listopada 2025.
Latinska misa postala je otrovno politizirana i predstavlja kušnju za papu Lava XIV., dok ga tradicionalisti pozivaju da poništi ograničenja koja je nametnuo papa Franjo.
RIM – U oslikanoj lađi crkve blizu Koloseja žene u crnim velovima i uredno odjeveni mladići slušali su u pobožnoj tišini uglavnom zabranjeni obred: rimokatoličku misu na latinskom jeziku.
Svećenik u raskošnoj liturgijskoj misnicu klečao je okrenut leđima vjernicima, mrmljajući na drevnom jeziku. Kasnije je govorio o anđelima i demonima te žalio zbog stanja previše popustljive Crkve.
Ako nedavno slavljenje tridentske latinske mise zvuči kao povratak unatrag, to je zato što to uistinu i jest. Drevni obred, kodificiran u 16. stoljeću, postupno je ukinut 1960-ih u korist moderne mise na narodnim jezicima. Gotovo pola stoljeća kasnije papa Benedikt XVI. omogućio je njezino oživljavanje, dajući kisik ultrakonzervativcima u Crkvi – da bi njegov nasljednik Franjo ponovno uveo stroga ograničenja, nazvavši latinsku misu „nazadnim“ obredom za „ideološke“ katolike.
Sada je dolazak novog pape, Lava XIV., ponovno ojačao kampanju za preokret toga trenda, pri čemu utjecajni konzervativni kardinali i drugi tradicionalisti snažno lobiraju da se stari obred ponovno široko dopusti.
Za novog papu rođenog u Chicagu unutarnji rat Crkve oko latinske mise kušnja je jednako eksplozivna koliko i ezoterična. S pravom ili ne, misa je postala opasno politizirana, a njezina moć razdvajanja prelila se i u svjetovne kulturne ratove. Protivnici u zahtjevima za širokim dopuštanjem latinske mise vide Trojanskog konja – punog katolika koji čeznu za apsolutizmom i strogoćom nekadašnje Crkve.
„Stara i nova misa predstavljaju dvije nespojive vizije Crkve“, rekao je Andrea Grillo, liberalni talijanski teolog koji se često navodi kao utjecajan na Franjino ograničavanje latinske mise.
No u vrijeme kada Lavove sve otvorenije izjave – o potrebi zaštite migranata i njegovim kritikama kapitalizma – izazivaju zabrinutost među tradicionalistima koji strahuju od uspona još jednoga „liberalnog“ pape, pristaše latinske mise tvrde da bi ukidanje ograničenja moglo biti jednostavan način da pruži maslinovu grančicu konzervativcima koji su se osjećali odbačenima pod papom Franjom.
„Pretvorili smo misu u bojno polje između tradicionalista i progresivaca“, rekao je kardinal Robert Sarah, gorljivi konzervativac koji je nedavno to pitanje iznio na audijenciji kod Lava, za francuski portal Tribune Chrétienne. Najpobožniji katolici danas, tvrdi Sarah, upravo su oni koji pohađaju stari obred. „Svatko mora dobiti prostor“, rekao je. „Mislim da će [Lav] pokušati djelovati na taj način.“
Kontroverza prethodi polarizaciji ere Donalda Trumpa. Polemični odlomak u prijašnjim verzijama starog obreda, za koji stručnjaci kažu da se i dalje izgovara na skrivenim službama unatoč izmjenama koje je uveo Benedikt, izazvao je bijes židovskih skupina zbog upućivanja na „sljepoću“ Židova i otvoren poziv na njihovo obraćenje.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih latinska misa postala je simbol otpora odmetnutih ultrakonzervativaca koje je vodio ekskomunicirani francuski nadbiskup Marcel Lefebvre. Lefebvre i njegovi pristaše odbacili su povijesne promjene Drugoga vatikanskog koncila 1960-ih – ukidanje latinske mise, približavanje Crkve drugim vjerama i osnaživanje laika – kao bogohulne.
Lav će se možda osjećati prisiljenim umiješati se. Na obje strane Atlantika, a osobito u Sjedinjenim Državama, latinska misa suprotstavlja svećenike biskupima i vjernike u sve žešćim sukobima.
U biskupiji Charlotte, primjerice, biskup Michael Martin, kojega je Franjo imenovao prošle godine, suočio se s valom negodovanja tradicionalista, uključujući i neke župne svećenike, zbog svoje odluke da ovoga mjeseca dovede biskupiju u usklađenost s vatikanom ograničivši slavljenje latinske mise.
Na društvenim mrežama i blogovima pristaše latinske mise nazvali su ga „probuđenim protestantskim katolikom“, „tiranskim vukom“ i „franjevcom u Birkenstock sandalama“. Podupiratelji latinske mise tvrde da su latinske službe potaknule veći broj mladih muškaraca da postanu svećenici te da su bile duhovno sidro za pobožne vjernike.
Debata je zdrava u svakoj biskupiji, rekao je Martin u intervjuu. Ali dodao je da ga zabrinjava što strasti oko latinske mise dosežu „točku usijanja“.
„Stvari koje su mi govorene ili načini na koje su ljudi protumačili moje namjere – a to su ljudi koji bi mogli proći kraj mene na ulici, a da ne znaju tko sam – doista su me iznenadili“, rekao je.
Martin je ukinuo redovita slavlja starog obreda u četiri župe i sve ih preselio u dvije mise u jednoj preuređenoj kapelici, za koju neki tradicionalni vjernici tvrde da im je predaleko da bi mogli redovito sudjelovati. U biskupiji od 565.000 vjernika manje od 2.000 tjedno je pohađalo latinsku misu. Nova kapelica može primiti 350 ljudi.
Odluka biskupa „odražavala je volju prethodnog Svetog Oca“, rekao je Brian Williams, aktivni katolički bloger iz Charlottea koji redovito pohađa latinsku misu. „Ne sviđa nam se to jer smatramo da bi pastoralni pristup bio reći: ‘Dat ću daljnje oproštenje [i pričekati da vidimo] što će učiniti papa Lav.’“
Još u srpnju Lav je rekao da je spreman „sjesti i razgovarati“ s pristašama latinske mise. No nije davao obećanja i činio se blizak Franjinim zabrinutostima.
„Ljudi su koristili liturgiju kao izgovor za promicanje drugih tema. Ona je postala političko oruđe, i to je jako žalosno“, rekao je Lav u intervjuu za knjigu objavljenu prošlog mjeseca.
Neki konzervativni pristaše starog obreda ipak vide priliku. Lav je prigrlio tradicionalne misnice i napjeve na latinskom više nego što je to ikad činio Franjo, što oni vide kao znak njegove otvorenosti prema „starim običajima“. Također upućuju na jedan konkretan primjer promjene stava. Nakon audijencije s kardinalom Raymondom Burkeom – američkim crkvenim prelatom i istaknutim kritičarem Franje – Lav mu je osobno odobrio slavljenje pontifikalne mise na latinskom jeziku.
Ta će misa, u bazilici svetog Petra u subotu, predstavljati vrhunac vatikanskog hodočašća koje ovaj tjedan poduzimaju pristaše starog obreda. Vrsta latinske mise koju će Burke slaviti bila je zabranjena tijekom posljednje dvije godine Franjine papinske službe.
Monsinjor Marco Agostini, papinski ceremonijar i dužnosnik Državnog tajništva Vatikana, jedan od vodećih zagovornika latinske mise u Rimu, rekao je da je Burke zasigurno dobio zeleno svjetlo s najvišeg mjesta: „Jasno je, jer je papa rekao: ‘Neka to učine.’“
Trenutni status latinske mise duboko je povezan s nasljeđem posljednja tri pape. Nakon što je latinska misa 1960-ih bila gotovo potpuno zabranjena, Ivan Pavao II. izdao je 1984. dekret kojim je dopuštao vrlo ograničene iznimke.
Godine 2007. Benedikt XVI. izdao je motu proprio Summorum Pontificum, kojim je vrata otvorio mnogo šire. Tvrdeći da je latinska misa „ljubljena“ od strane tradicionalnih katolika koji s pravom žale zbog „deformacije“ liturgije, Benedikt je praktički odredio da bi svećenici trebali moći služiti taj obred svim vjernicima koji to žele.
Zatim je došao Franjo, koji je Benediktovu odluku poništio 2021. motu proprijem Traditionis Custodes. Odredio je da se latinske mise više ne smiju slaviti u župnim crkvama. Svećenici koji su ih već slavili morali su zatražiti posebno dopuštenje od svojih biskupa, a oni su morali potvrditi da vjernici koji pohađaju latinsku misu prihvaćaju odluke Drugoga vatikanskog koncila.
Novi svećenici, zaređeni nakon izdavanja dekreta iz 2021., trebali su dobiti izričito dopuštenje Vatikana kako bi mogli služiti latinsku misu—što je, prema službenim podacima, vrlo rijetko odobravano.
Godine 2023. Franjo je izjavio da katolici koji čeznu za starim obredom pate od „bolesti nostalgije“. „Znam da je otpor [mom dekretu] strašan“, rekao je Franjo. „Postoji nevjerojatna potpora restauracionizmu, onome što ja zovem nazadnjaštvom.“
Čak je i Franjo činio iznimke. Agostini je uložio molbu i dobio posebno dopuštenje od Franje da svake nedjelje u rimskoj crkvi Sant’Anna al Laterano služi misu na latinskom. Agostini je rekao da je dopuštenje dobio samo zato što ga je Franjo „imao u simpatiji“. „Dopustio mi je ono što je drugima zabranio“, dodao je.
Ta je misa danas redovita postaja ne samo za talijanske bake s velovima nego, kao i u drugim dijelovima Europe i Sjedinjenog Država, i za novu generaciju konzervativnih pripadnika generacije Z. Mnogi od njih su muškarci, aktivni na političkoj desnici i znatno pobožniji od svojih roditelja. U latinskom obredu vide izgubljenu umjetnost pobožnog bogoslužja i most prema prošlom dobu moralne jasnoće.
„Kad sam prvi put otišao na staru misu, ostao sam bez daha, kako zbog liturgijske ljepote tako i zbog toga što sam se osjećao mnogo povezanije s Presvetim Oltarskim Sakramentom i s našim Gospodinom“, rekao je Giacomo Mollo, 24-godišnji student i bivši mladi aktivist desne stranke Braća Italije.
U Europi, gdje su katolici u velikom broju napustili crkvene klupe, Mollo tvrdi da su mladi konzervativni katolici očarani ljepotom, ozbiljnošću i „dubokom duhovnošću“ starog obreda. „To je najbolji način“, rekao je, „da se mladi ponovno vrate Crkvi.“
