Naslovnica Izdvojeno Primjer neuspjelog pokušaja provođenja svećeničkog celibata?

Primjer neuspjelog pokušaja provođenja svećeničkog celibata?

Prije gotovo godinu dana biskup Gaspard Béby Gneba iz biskupije Man u Obali Bjelokosti objavio je vrlo snažnu izjavu osuđujući seksualnu i financijsku korupciju među biskupijskim svećenstvom. Očito zgrožen brojem svećenika koji su živjeli s konkubinama, a često i s vlastitom djecom, i podupirući te obitelji crkvenim sredstvima, biskup je zahtijevao da ti svećenici podnesu ostavku. Tada je postao još oštriji:

Svaki vjernik laik koji zna da svećenik nije vjeran svom celibatu, ima ženu ili dijete, počinio je seksualno zlostavljanje ili zlouporabu položaja za financijski koriste, mora imati hrabrosti da informirao biskupu, inače čini grijeh suučesništva pred Bogom, Papom i Crkvom.

U toj izjavi prošlog siječnja, biskup Gneba je naveo da slijedi želje pape Franje, koji je pozvao na “nultu toleranciju” prema svećeničkom nedoličnom ponašanju. No, je li mu zaista trebalo to papinsko ohrabrenje da iskorijeni korupciju? Crkvena disciplina svećeničkog celibata nije nešto novo, niti su zakoni koji zabranjuju korištenje dobrotvornih donacija za osobno obogaćivanje. Biskup Gneba obnašao je dužnost u Manu od 2008. godine. Je li mu zaista trebalo petnaest godina da prepozna te probleme?

Ipak, bolje ikad nego nikad. Problem svećenika koji žive s konkubinama navodno je rasprostranjen u dijelovima Afrike, i iako je biskup Gneba možda trebao ranije poduzeti akciju, barem je sada nešto konkretno i poduzeo.

Svećenstvo biskupije Man, međutim, protivilo se biskupskoj javnoj izjavi – a posebno njegovom pozivu laicima da osude svoje pastire. Bijesni svećenici nisu se protivili biskupovom obranom celibata, ali su inzistirali na tome da on to čini na pogrešan način. Njegov stil vodstva bio je rigidan i autoritaran, optužili su. Nije bio kolegijalni vođa; nije imao razumijevanja za “sinodalnu” Crkvu.

Bilo je i pritužbi da je biskup bio loš upravitelj. Možda je bio. Ali zar nismo često čuli te pritužbe posljednjih godina u slučajevima koji uključuju biskupe koji zauzimaju čvrsto stajalište o moralnim načelima? Je li čista slučajnost da biskupi koji se navode zbog nesposobnosti u upravljanju dolaze isključivo s jednog kraja teološkog spektra?

I usput, ako se pitamo zašto je biskup Gneba čekao petnaest godina da djeluje protiv korumpiranih klerika, ne bismo li se također trebali zapitati zašto je nesretnim svećenicima trebalo petnaest godina da primijete njegove administrativne nedostatke i njegov autoritarni stil upravljanja?

Problemi u biskupiji privukli su pozornost Vatikana, te je dogovoren apostolsku vizitaciju. Naravno da je istraga provedena tiho, a nalazi istrage nisu objavljeni. Ali znamo konačne rezultate. Papa Franjo, koji je, sjećate se, pokrenuo ovakve inicijative s njegovim zahtjevom za “nulte tolerancije”, imenovao je apostolskog upravitelja da zamijeni biskupa Gnebu u njegovoj administrativnoj ulozi.

Biskup Gneba će zadržati titulu poglavara biskupije Man, uvjerava nas nadbiskup Mauricio Rueda Beltz, apostolski nuncij u Obali Bjelokosti. Ali on će se “suzdržati od donošenja administrativnih odluka” tijekom neodređenog vremenskog razdoblja posvećenog vlastitoj “duhovnoj obnovi”.

Imenovanje apostolskog upravitelja, pojašnjava nadbiskup Beltz, “je obnoviti mir i jedinstvo Crkve, osiguravajući njezino pravilno funkcioniranje”. Vatikanska akcija pokazuje “predanost pomirenju i duhovnoj obnovi”.

Kojima možemo samo pohvaliti. Ali jedno pitanje ostaje neodgovoreno: Što će biskupija učiniti sa svećenicima koji žive s konkubinama?

Izvor