”Zahvaljujemo Bogu što po Summorum Pontificum cijela Crkva sve dublje razumijeva i sve više ljubi veliki dar Svete liturgije”
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Izvor mi je najdublje radosti što mogu prikazati pontifikalnu misu na Oltaru Stolice svetoga Petra kao vrhunac hodočašća Summorum Pontificum 2025. godine. U ime svih prisutnih izražavam iskrenu zahvalnost svima koji su tako marljivo i uspješno radili da bi ovo hodočašće bilo moguće. Svetu Misu prikazujem za vjernike Crkve diljem svijeta koji se trude očuvati i promicati ljepotu Usus Antiquior Rimskog obreda. Neka današnje slavlje pontifikalne mise ohrabri i učvrsti sve nas u ljubavi prema našem Euharistijskom Gospodinu, koji po apostolskoj predaji i s neiscrpnom i neizmjernom ljubavlju prema nama, sakramentalno obnavlja svoju Žrtvu na Kalvariji i hrani nas neusporedivim plodom svoje Žrtve — nebeskom hranom svoga Tijela, Krvi, Duše i Božanstva.
Slaveći svetu misu Blažene Djevice Marije u subotu, promatramo Žalosno i Bezgrješno Srce naše Gospe, uzneseno u slavu i nikada prestalo kucati od ljubavi prema nama, djeci koju je njezin Božanski Sin povjerio njezinoj majčinskoj brizi dok je umirao na Križu. Kada je naš Gospodin izgovorio riječi: „Ženo, evo ti sina… Evo ti majke” svojoj Majci i svetom Ivanu apostolu i evanđelistu, koji su stajali podno Križa, izrazio je bitnu stvarnost spasenja koje nam je zadobivao: potpuno sudjelovanje svoje Majke, Blažene Djevice Marije, u svome spasonosnom djelu.
Bog Otac, u svom svemilosnom naumu za naše vječno spasenje, odredio je da Blažena Djevica Marija, od samoga trenutka svoga začeća, sudjeluje u milosti spasenja koje je njezin Božanski Sin trebao izvršiti na Kalvariji. Po svom Bezgrješnom Začeću, Marija je bila potpuno Kristova i, u Kristu, potpuno naša – od prvoga trenutka svoga postojanja. Posredništvo našega spasenja po Žalosnom i Bezgrješnom Srcu Marijinu očituje se u posljednjim riječima Djevice Majke Spasiteljeve, zabilježenima u Evanđeljima. Uputila ih je slugama na svadbi u Kani, koji su joj u tjeskobi pristupili zbog nedostatka vina za uzvanike mladog bračnog para. Ona je njihovoj velikoj nevolji odgovorila tako što ih je uputila svome Božanskom Sinu, također uzvaniku na svadbi, majčinskom uputom: „Što god vam rekne, učinite.“
Te jednostavne riječi izražavaju otajstvo Božanskog materinstva po kojem je Djevica Marija postala Majkom Božjom, donijevši na svijet utjelovljenog Sina Božjega radi našega spasenja. Po istom otajstvu, ona i dalje ostaje kanal svih milosti koje neizmjerno i neprestano izviru iz slavnog, probodenog Srca njezina Božanskog Sina u srca Njegove braće i sestara, posinjenih po krštenju, dok na svome zemaljskom hodočašću kroče prema vječnom domu s Njim na nebu. Mi smo Marijina sinovi i kćeri u njezinu Sinu, Bogu – Utjelovljenom Sinu. S majčinskom brigom, ona privlači naša srca svome slavnom Bezgrješnom Srcu i vodi ih Njemu, Njegovu Presvetom Srcu, poučavajući nas: „Što god vam rekne, učinite.“
U Blaženoj Djevici Mariji vidimo „najpotpuniji stvoreni odraz“ vječne Mudrosti Božje – Boga Sina, Riječi, koja je djelovala od samoga početka stvaranja, uređujući sve stvari, a ponajprije ljudsko srce, u skladu s Božjom savršenošću, „i zato što je ona osobito vjerna ‘službenica Gospodnja’ i zato što je u njoj, kao Majci Kristovoj, božanski naum pronašao svoje ispunjenje.“ Ona je, nadahnutim riječima Knjige Sirahove, „majka lijepe ljubavi, straha, spoznaje i svete nade.“ Ispunjeni smo nadom da će naš Gospodin, Utjelovljena Božanska Mudrost, uslišati molitve Majke Božje milosti, koja je uvijek u Njegovoj prisutnosti, te se smilovati i našem naraštaju, obnavljajući ljubavni poredak koji je Bog zapisao u samom stvaranju, a osobito u svakom ljudskom srcu. Nastojeći, iz trenutka u trenutak, smiriti svoja srca u slavnom, probodenom Srcu Isusovu, navješćujemo svijetu istinu da je spasenje došlo na svijet. Sjedinjeni srcem sa slavnim Bezgrješnim Srcem Marijinim, privlačimo druge Kristu – punini Božjeg milosrđa i ljubavi među nama, u Njegovoj svetoj Crkvi.
Ove godine slavimo stotu obljetnicu ukazanja Djeteta Isusa, zajedno s našom Gospođom Fatimskom, časnoj službenici Božjoj sestri Lúciji dos Santos, 10. prosinca 1925., kao i stotu obljetnicu objave enciklike Quas Primas pape Pija XI., kojom je ustanovljen blagdan Krista Kralja neba i zemlje u cijeloj Crkvi, 11. prosinca 1925. godine. Time svjedočimo istinu da je naš Gospodin Isus Krist Kralj svih srdaca po otajstvu Križa i da je Njegova Djevica Majka posrednica po kojoj On privodi naša srca da sve potpunije prebivaju u Njegovu Presvetom Srcu.
U ukazanju časnoj službenici Božjoj sestri Lúciji dos Santos, naš Gospodin nam je pokazao Žalosno i Bezgrješno Srce naše Gospe, prekriveno mnogim trnjem zbog naše ravnodušnosti i nezahvalnosti, te zbog naših grijeha. Na poseban način, Gospa Fatimska želi nas zaštititi od zla ateističkog komunizma, koji odvodi srca od Srca Isusova — jedinog izvora spasenja — i vodi ih u pobunu protiv Boga i poretka koji je On postavio u svome stvaranju te upisao u srce svakog čovjeka.
Svojim ukazanjima i porukom koju je povjerila pastirčićima, svetom Franji i svetoj Jacinti Marto, te časnoj Lúciji dos Santos — porukom namijenjenom cijeloj Crkvi — naša je Gospa progovorila o utjecaju ateističke kulture i na samu Crkvu, zbog kojega su mnogi pali u otpadništvo, napustivši istine katoličke vjere.
Istodobno nas je Gospa poučila da činimo djela ljubavi i zadovoljštine za uvrede nanesene Presvetom Srcu Isusovu i njezinu Bezgrješnom Srcu pobožnošću prvih subota, to jest da svake prve subote u mjesecu obavimo sakramentalnu ispovijed svojih grijeha, dostojno primimo svetu Pričest, izmolimo pet desetica svetog krunice i dajemo društvo našoj Gospi razmatrajući otajstva krunice. Iz Gospine poruke jasno je da jedino vjera — ona koja čovjeka stavlja u jedinstvo srca s Presvetim Srcem Isusovim, po posredništvu njezina Bezgrješnog Srca — može spasiti čovjeka od duhovnih kazni koje pobuna protiv Boga neizbježno donosi samima počiniteljima, ali i cijelom društvu i Crkvi.
Pobožnost prvih subota naš je odgovor poslušnosti našoj nebeskoj Majci, koja sigurno neće propustiti zauzeti se za sve milosti koje su tako očajnički potrebne nama i našem svijetu. Ta pobožnost nije usamljen čin, nego izraz životnog puta — svakodnevnog obraćenja srca Presvetom Srcu Isusovu pod majčinskim vodstvom i brigom Žalosnog i Bezgrješnog Srca Marijina — na slavu Božju i spasenje duša.
Kad razmišljamo o pobuni protiv dobra reda i mira kojima Bog obdario svako ljudsko srce — pobuni koja vodi svijet, pa i samu Crkvu, u sve veću pomutnju, podjele, razaranje drugih i samih sebe — razumijemo, kao što je razumio papa Pio XI., važnost našeg štovanja Krista pod Njegovim naslovom Kralja neba i zemlje. Takvo štovanje nije oblik ideologije. To nije klanjanje nekoj ideji ili idealu. To je zajedništvo s Kristom Kraljem, osobito po Presvetoj Euharistiji, po kojoj razumijemo, prihvaćamo i živimo naše vlastito kraljevsko poslanje u Njemu. To je stvarnost u kojoj smo pozvani živjeti — stvarnost poslušnosti Božjem Zakonu upisanom u naša srca i u samu narav svega stvorenoga. To je stvarnost naših srdaca, sjedinjena s Bezgrješnim Srcem Marijinim, koja sve savršenije počivaju u Presvetom Srcu Isusovu.
Današnja pontifikalna misa slavi se prema starijem obliku Rimskog obreda, Usus Antiquior. Crkva obilježava osamnaestu obljetnicu objave motuproprija Summorum Pontificum, kojim je papa Benedikt XVI. omogućio redovito slavljenje Mise prema ovom obliku, koji se koristi još od vremena svetog pape Grgura Velikog. Privilegirani što danas možemo sudjelovati u svetoj Žrtvi Mise, ne možemo a da se ne sjetimo tolikih vjernika koji su tijekom kršćanskih stoljeća u ovom časnom obliku Rimskog obreda susretali Gospodina i produbljivali svoj život u Njemu. Mnogi su bili nadahnuti na herojsko svetost, pa i na mučeništvo. Oni među nama koji su dovoljno stari da su odrasli klanjajući se Bogu prema Usus Antiquior ne mogu a da ne razmišljaju kako nas je on nadahnjivao da svoj pogled uvijek držimo upravljenim prema Isusu, osobito u odgovoru na svoj životni poziv.
Napokon, ne smijemo propustiti zahvaliti Bogu za način na koji je ovaj časni oblik Rimskog obreda doveo mnoge do vjere i produbio život vjere onih koji su, možda po prvi put, otkrili njegovu neusporedivu ljepotu zahvaljujući disciplini utvrđenoj u Summorum Pontificum. Zahvaljujemo Bogu što po Summorum Pontificum cijela Crkva sve dublje razumijeva i sve više ljubi veliki dar Svete liturgije, koja nam je predana u neprekinutom nizu po Svetoj Predaji, po apostolima i njihovim nasljednicima. Po Svetoj liturgiji, u našem klanjanju Bogu „u duhu i istini“, naš Gospodin je s nama na najsavršeniji mogući način na ovoj zemlji. To je najuzvišeniji izraz našeg života u Njemu. Promatrajući sada veliku ljepotu obreda svete Mise, nadahnimo se i ojačajmo da tu ljepotu odražavamo u dobroti svagdanjeg života pod majčinskom brigom naše Gospe.
Podignimo sada svoja srca, sjedinjena s Bezgrješnim Srcem Marijinim, k slavnom i probodenom Srcu Isusovu, otvorenom za nas u euharistijskoj Žrtvi kojom On sakramentalno uprisutnjuje svoju Žrtvu na Kalvariji. Podignimo svoja srca, ispunjena tolikim radostima i tugama, k neiscrpnom izvoru Božanskog milosrđa i ljubavi, vjerujući da ćemo u Euharistijskom Srcu Isusovu biti utvrđeni u miru i ojačani da nosimo križ svojih boli s pouzdanjem Djevice Marije. Tako ćemo, pod stalnim i milosrdnim majčinskim pogledom Blažene Djevice Marije, vjerno i cijelim srcem napredovati putem svoga zemaljskog hodočašća prema vječnom domu na nebu.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Raymond Leo kardinal BURKE
