U nedjelju, dok je cijeli svijet bio ujedinjen u možda najvećoj zajedničkoj molitvi u povijesti čovječanstva, i to na koljenima ispred Presvetog, vrata moje župne crkve (pa i samostanske) bila su zatvorena. Izgleda da sama činjenica da je papa Franjo predvodio ovaj sat euharistijske molitve nije bio dovoljan razlog da se Crkva u Hrvata organizira oko ovog izvanrednog događaja. Kada sam svog župnika, Bog ga blagoslovio, upitao za ovu uru molitve s papom, on me samo gledao s čuđenjem jer nije ni čuo za to, odnosno nije obaviješten o tome, pa se onda iskupio rekavši da mi imamo svoje klanjanje četvrtkom.
Te nedjelje dok sam čitao na internetu kako se 18 miliona Indijaca veseli zajedničkom klanjanju s Papom, pogled sam bacio na Glas Koncila i ostao zatečen jer nema ni slova o ovome, barem po meni, jednom od najvažnijih događaja u ovoj Godine Vjere. Pitam se kako im je to promaklo?! Koji propust. Nisu ga valjda namjerno izostavili? Priznajem da svake nedjelje kupujem Glas Koncila, ali isto tako priznajem da ga samo prelistam, i to više iz navike odnosno rituala poslije mise a tih sedam kuna računam kao dio lemozine za ovaj tjedan. Ali, ako ga netko pomno čita onda su to naši župnici. Ne očekujem da će moj župnik visiti po vatikanskim stranicama na internetu, jer u tom slučaju on bi davno saznao za ovo klanjanje i sigurno ga predvodio. Ovako je ispalo da su se svi pravili gluhi, a vjerojatno su kasnije prebacili odgovornost na nekog trećeg ili, možda još vjerojatnije, su sve samo izgnorirali. Evidentno je da, tamo gdje ga je bilo, klanjanje je organizirana ad hoc i to u zadnji tren.
Još žalosnije u ovoj priči je da je Hrvatska Biskupska Konferencija zasjedala samo nekoliko dana prije ovog događaja, a u priopćenju za medije spominjali su između ostalog; javnu raspravu o zdravstvenom odgoju i probleme koje ljudi imaju zbog kredita podizanih u švicarskim francima. Dobro, važne su to teme za društvo, ali što su imali priopćiti vjernicima u vezi klanjanja s Papom? Ništa. Postoje samo dva razloga za njihovu šutnja. Ili uopće nisu bili obaviješteni o ovom slučaju (kao moj župnik) ili su mislili da se takva manifestacije njih ne tiče. Pokušavam se uvjeriti da se radi o ovom prvom, koliko god to zvučalo nemoguće, jer ako se radi o onom drugom, onda je duhovno stanje u našoj Crkvu stvarno palo na niske grane, a svi potpisi na ovom svijetu nas neće spasiti od Zla koje nam svakodnevno prijeti.
A kako je izgledalo u Rimu možete pogledati ovdje
