16. kolovoza 2025 navršilo se prvih „sto dana” pontifikata Roberta Francisa Prevosta, izabranog 8. svibnja za papu pod imenom Lav XIV, na dan povjeren zaštiti Gospe od Pompeja i arkanđela Mihaela. Iako se radi o simboličnom pragu, tih sto dana predstavljaju tek početak puta koji je, za razliku od političkih mandata, po svojoj naravi predodređen da traje mnogo dulje. Ako su i Papini prethodnici, izabrani u poodmakloj dobi, imali relativno duge pontifikate, onda je to tim više izgledno za Lava, koji još nije navršio ni 70 godina. U tom svjetlu, protekli dani samo su uvodna antifona – nekoliko stihova koji najavljuju ono što tek dolazi.
Četiri riječi najbolje opisuju početak njegova pontifikata: duhovnost, vertikalnost, normalizacija i pomirenje. Riječ je, dakako, o augustinskoj duhovnosti, koju Papa rado dijeli u obliku kratkih, ali snažnih poruka. No od samog početka najviše se istaknula „vertikalnost”, kako su primijetili komentatori poput Stefana Fontane. Na svom prvom pojavljivanju, umjesto ležernog „dobra večer”, Lav je vjernike pozdravio liturgijskim „mir vama” – riječima uskrsloga Krista. Sljedećeg dana, slaveći misu u Sikstinskoj kapeli, poručio je: „Nestanite da bi Krist ostao”, nakon čega se doslovno povukao iz javnosti sve do nenajavljenog pohoda svetištu u Genazzanu. Lovci na anegdote iz serije „Papa iz susjedstva” ostali su praznih ruku.
Čak i u svojim „spontanim” nastupima, Lav XIV zadržava ozbiljnost i duhovnu dubinu. Primjer je i njegov posjet malom pacijentu u rimskoj bolnici Bambino Gesù: procurilo je tek nekoliko riječi, no one su bile duboko nadahnjujuće, kako od Pape, tako i od obitelji. Za razliku od usporedivog gesta njegova prethodnika, posjeta političarki Emmi Bonino, ovaj je čin odavao posve drugačiju atmosferu.
Ono što zasad znamo dovoljno je da se naslute smjernice, premda mnoge ostaju nepoznate. Prevost nije Bergoglio, ali nije ni njegov antipod. Čini se da će Lav XIV nastaviti neka pitanja draga Franji – ekologiju, migracije, sinodalnost – no s naglaskom na Krista, oslobađajući ih pretjerane ideologizacije koja je obilježila protekli pontifikat.
Promjene i znakovi normalizacije
Očekuje se da će Lav XIV donositi ključne kadrovske odluke promišljeno, a ne žurno. Tako ni nakon tri mjeseca još nema njegova nasljednika na mjestu prefekta Dikasterija za biskupe. Kada je riječ o osjetljivim temama poput otvorenih rana nastalih nakon Traditionis Custodes, teško je zamisliti da bi Papa htio „soliti ranu” napadima na tradicionaliste. Još osjetljivija pitanja – poput odnosa s Kinom ili sinodalnih procesa u Njemačkoj – traže vrijeme i strpljenje.
Promjene su vidljive, ali ne u smislu radikalnog zaokreta, nego postupne normalizacije. One se očituju i u simbolima. Lav XIV jasno daje do znanja da Papine haljine pripadaju Petrovoj službi, a ne osobnim sklonostima pojedinca. Povratak crvene mozete, odjeće koja je godinama skupljala prašinu, pokazuje da se ne radi o „super-papi” koji se mora isticati osobnom skromnošću ili simpatičnošću. Povratak ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu pak pokazuje da Papa ne prezire odmor, već da prihvaća službu kao kariku u lancu koji seže do svetog Petra. Lav XIV ne želi nastupati kao „obnovitelj Crkve”, nego kao nasljednik i čuvar predaje. Za razliku od 13. ožujka 2013., kada su simboli govorili o prekidu s prošlošću, od 8. svibnja prevladava jezik pomirenja i kontinuiteta.
Vrijedi spomenuti i reakcije vjernika. Mnogi osjećaju olakšanje što je Krist ponovno u središtu Papina govora i djelovanja, neovisno o osobnim stilskim razlikama. Oni pak koji su očekivali medijsku zvijezdu mjerenu po „otvorenosti” i popularnosti možda će biti razočarani. Ako ga upravo oni ne doživljavaju po mjeri, to je za Crkvu – dobar znak.
