Smrt Theodorea McCarricka označava kraj posebno tužnog poglavlja u novijoj povijesti Katoličke Crkve.
Bivši kardinal – najpoznatiji po svojoj ulozi moćnog nadbiskupa Washingtona, D.C. – postao je simbol seksualnog zlostavljanja maloljetnika, što je navelo papu Franju da ga ukloni iz svećeničkog reda i opozove njegovu poziciju u Kardinalskom zboru. Ipak, iako McCarrick više nije među živima, potreba za reformom u Katoličkoj Crkvi ostaje.
McCarrick je bio poznat u katoličkim krugovima od 1980-ih nadalje, no tek je kasnih 2010-ih postao poznato ime u široj javnosti. Tada su javno iznesene optužbe da je tadašnji kardinal – koji je prethodno služio kao biskup u New Yorku i New Jerseyju – desetljećima seksualno progonio muške sjemeništarce i čak seksualno zlostavljao 16-godišnjeg ministranta. Vjernike je dodatno šokirala spoznaja da su visoki crkveni dužnosnici znali za McCarrickove grijehe i zločine, ali su ih prikrivali tijekom njegovog meteorskog uspona. Bivši kardinal bio je iznimno uspješan u prikupljanju sredstava, i iako nikada nije bilo dokaza o podmićivanju, malo tko sumnja da je McCarrickov novac kupovao saveznike i zaštitu.
Najbolji način da se osigura transparentnost jest omogućiti još veće uključivanje laika – tj. osoba koje nisu svećenici – u prepoznavanje, istraživanje i rješavanje optužbi za nepravilnosti unutar Crkve. Kao što su skandali povezani s McCarrickom jasno pokazali, takav nadzor potreban je ne samo u slučajevima seksualnog zlostavljanja maloljetnika, već i u financijskim pitanjima.
Da budemo jasni, davanje većeg udjela laicima u upravljanju Crkvom ne znači omogućavanje laicima da mijenjaju crkveni nauk, kao što neki katolici žele, već pružanje većih prilika laicima da osiguraju da crkveni dužnosnici djeluju u skladu s moralnim i etičkim standardima. Takvo vodstvo laika u potpunosti je u skladu s naglaskom Drugog vatikanskog sabora na “općem pozivu na svetost,” koji poziva laike na nove i obnovljene oblike sudjelovanja.
Nakon skandala s McCarrickom, papa Franjo je naložio svakoj biskupiji diljem svijeta da uspostavi proces za istraživanje biskupa, nadbiskupa i kardinala, uz mogućnost uključivanja laika. Tu bi reformu trebalo ojačati tako da sudjelovanje laika postane obvezno, a ne samo opcionalno.
Što se tiče financijskih pitanja, trebalo bi razviti sličan proces za rješavanje financijskog nemara i zloupotrebe moći od strane svećenika i crkvenih vođa, koristeći stručnost relevantnih laičkih vođa. McCarrick je jasno pokazao ovu potrebu s obzirom na to da su mu njegove nevjerojatne sposobnosti prikupljanja sredstava očito pomogle izbjeći odgovornost. Odbor sastavljen od laika mogao bi prozrijeti njegovu financijsku vještinu i prepoznati njegove grijehe i zločine. Čak bi i sam Vatikan – koji ima povijest lošeg upravljanja milijunima, ako ne i milijardama dolara – mogao imati koristi od odbora laika. Pokojni kardinal George Pell, koji se suočavao sa značajnim protivljenjem u svojim nastojanjima da reformira vatikanske financije, više je puta pozivao na veće sudjelovanje laika u tom pogledu.
McCarrick je trebao biti pozvan na odgovornost desetljećima ranije, no najveća prepreka bila je upravljačka struktura Crkve.
Iako je prirodu svećeništva ustanovio sam Isus Krist i ona je nepromjenjiva, ljudske ruke izgradile su birokratski, prema unutra usmjeren sustav koji se opire reformama i koji se mora mijenjati. Do danas postoji vrlo malo transparentnosti, kako na razini biskupija, tako i u Vatikanu. No, kako se kaže, “sunčeva svjetlost je najbolji dezinficijens,” osobito kada su u pitanju pitanja morala.
Bez značajnog sudjelovanja laika na svim razinama Crkve, skandal razmjera poput onog s Theodorom McCarrickom mogao bi se lako ponoviti. Sada kada je McCarrick preminuo, vjernici se mole za njegovu besmrtnu dušu. No, ovdje na zemlji, svećenici i laici moraju produbiti svoju suradnju kako bi udahnuli novi život Crkvi.
