Papa Franjo najavio je kako namjerava ove godine posjetiti Mongoliju.
Azijska zemlja bez izlaza na more mogla bi se činiti čudnom destinacijom za papin posjet. U Mongoliji ima samo oko 1300 katolika – vjerojatno manje nego u vašoj rodnoj župi – što čini samo 0,04% stanovništva zemlje. Ali Papa se jako zainteresirao za misionarsko područje, prošle godine odabravši jedinog biskupa u zemlji, Giorgia Morenga, za kardinala. I zaista nitko ne bi zanijekao da vjernici katolici Mongolije zaslužuju pastoralnu pažnju rimskog prvosvećenika, baš kao i katolici bilo koje druge nacije.
Ipak, plan putovanja u Mongoliju ponovno dovodi u pitanje jednu od zagonetki ovog pontifikata. S obzirom da se približava 10. obljetnica izbora pape Franje za poglavara Katoličke Crkve- kako to da on još nije posjetio svoju rodnu domovinu? Među svim svojim odredištima, zašto nikada nije odabrao putovanje natrag u Argentinu?
Za mnoga od svojih 40 putovanja izvan Italije – koja Vatikan kategorizira kao “pastoralna putovanja” – papa Franjo je odabrao posjetiti mnoge zemlje u kojima su katolici, pa čak i kršćani, mala manjina, poput Albanije, Azerbajdžana, Bahreina, Egipta, Kazahstana, Maroka, Mjanmara, Šri Lanke i Turske. Ipak, nije se vratio u Argentinu, gdje se 92% ljudi izjašnjava kao katolici. Putovao je istočnom Azijom; tek se nedavno vratio iz subsaharske Afrike. Ali još nije stigao kući.
Izostavljanje Argentine s popisa Papinih putovanja još je čudnije, ako se uzme u obzir da je prešao Južnu Ameriku, putujući od jedne susjedne zemlje do druge. 2013. bio je u Brazilu; 2015. Ekvadoru, Boliviji i Paragvaju; 2017. godine Kolumbiji; 2018. Čileu i Peruu. Bilo koje od tih putovanja moglo je omogućiti posjet Buenos Airesu, gdje je rođen i odrastao – gdje je služio, kao pomoćni biskup, a zatim kao nadbiskup, više od 20 godina.
Dok je bio nadbiskup Buenos Airesa, budući papa bio je poznat po tome što je izbjegavao putovanja u inozemstvo. Kad bi ga crkveni poslovi odveli u Rim, vratio bi se kući što je brže mogao – za razliku od mnogih prelata koji koriste svaku priliku da produže svoj boravak u Vječnom gradu. Zapravo, kada se javio u Rim za konklavu 2013., namjeravao se vratiti u Buenos Aires čim novi papa bude izabran. Deset godina kasnije, još se nije vratio.
Papa Ivan Pavao II., izabran u listopadu 1978., stigao je u Poljsku do lipnja sljedeće godine, unatoč izrazitom oklijevanju komunističkih vođa zemlje da dopuste papin posjet. Papa Benedikt XVI. bio je u Njemačkoj manje od šest mjeseci nakon izbora 2005. godine (doduše, događaj Svjetskog dana mladih koji ga je doveo u Köln bio zakazan dosta prije njegova izbora). Prije njih, naravno, otkako je dolazak zrakoplova omogućio putovanja u inozemstvo, svaki je papa bio Talijan.
Dakle, do danas je papa Franjo jedini rimski papa u povijesti koji nije iskoristio tu priliku, iako je imao mogućnost odletjeti u svoju domovinu u posjet. Nemam teoriju kojom bih objasnio zašto nije otputovao kući. Ali kako godine prolaze, a popis papinskih putovanja raste, misterij postaje sve intrigantniji.
