Jedan od najsnažnijih povijesnih zapisa koje sam ikada pročitao bio je taj da je, kada je Thomas Beckett umro, bio naširoko smatran ponosnim, tvrdoglavim čovjekom koji je trebao jednostavno prijeći preko svega i pokoriti se kralju.
A onda je njegovo tijelo počelo činiti čuda, i ljudi su promijenili mišljenje.
Kardinal George Pell iz Australije bio je lažno optužen za zlostavljanje maloljetnika. Bio je zatvoren na temelju tankih dokaza prije nego što je australski Visoki sud poništio presudu. Sudac u prvom suđenju nazvao ga je „zapanjujuće arogantnim“ jer se nije jednostavno predao lažnim optužbama. Australski mediji ga i danas redovito kleveću.
Dobio je zadatak da sredi financije Vatikana. Kurija mu se na svim razinama opirala. Šuška se da su lažne optužbe u Australiji bile dio pokušaja da ga se diskreditira.
U vremenu kada mnogi u Crkvi žele odbaciti vjeru – bilo poricanjem posljednjeg ekumenskog sabora ili popuštanjem seksualnim pomodarstvima modernog svijeta – on je bio stijena pravovjerja. I zbog toga su ga mrzili.
Kardinal Pell umro je 2023. godine. Mnogi u Australiji i širom svijeta i dalje su uvjereni da je bio pokvaren, zao čovjek.
A upravo je učinio čudo.
Američko dijete, koliko mogu zaključiti iz Arizone, palo je u bazen i nije disalo PUNE PEDESET I DVIJE MINUTE. Obitelj se molila Pellu, i dijete je preživjelo. Bez oštećenja mozga. Bez ikakvih posljedica.
52 minute. I spašeno molitvama Georgea Pella.
Hoće li ljudi promijeniti mišljenje, kao što su to učinili za Thomasa Becketta? I hoćemo li shvatiti da masovni mediji, svjetovni suci i nevjerni klerici nisu pouzdani suci o svetosti čovjeka?
„Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.“ (Ivan 15,18)
