U razgovoru za Catholic Herald biskup Atanazije Schneider oštro je kritizirao ograničenja tradicionalne latinske mise, zatražio preispitivanje pojedinih tekstova Drugoga vatikanskog koncila i pozvao na dijalog sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.
Biskup Atanazije Schneider, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, smatra da bi Vatikan trebao pokazati veću otvorenost prema vjernicima privrženima tradicionalnom rimskom obredu, omogućiti slobodniju teološku raspravu o pojedinim pitanjima povezanima s Drugim vatikanskim koncilom te pronaći put prema približavanju i punom crkvenom zajedništvu s FSSPX-om.
Svoje je stajalište izrazio i tvrdnjom da je djelovanje Bratstva „djelo Božje providnosti” za Svetu Stolicu, jer, prema njegovu mišljenju, upozorava na probleme koje Crkva još nije na zadovoljavajući način razriješila.
Tradicionalna misa i ograničenja Vatikana
Govoreći o položaju tradicionalne latinske mise, Schneider je kritizirao ograničenja uvedena motuproprijem Traditionis custodes pape Franje. Smatra da se tradicionalni rimski obred i dalje promatra sa sumnjom te da takav pristup ne uzima dovoljno u obzir duhovne potrebe vjernika koji su uz njega vezani.
Posebno ga zabrinjavaju slučajevi u kojima se ukidaju ranije dopuštenja za slavljenje tradicionalne mise. Prema njegovoj ocjeni, takve odluke produbljuju podjele umjesto da pridonose jedinstvu Crkve.
Schneider je izrazio očekivanje da bi papa Lav XIV. mogao pokazati veću pastoralnu otvorenost prema tim vjernicima. Smatra da bi se njihovoj privrženosti tradicionalnoj liturgiji trebalo pristupiti s većim razumijevanjem, a ne kao prema problemu koji treba ograničavati.
Pitanje tradicionalne mise tako za njega nije samo pitanje liturgijskih preferencija, nego i pitanje odnosa Crkve prema vlastitoj predaji te načina na koji se u njezinu životu čuva jedinstvo vjernika.
Zahtjev za preispitivanjem pojedinih koncilskih tekstova
Jedna od središnjih tema razgovora odnosila se na Drugi vatikanski koncil i liturgijsku reformu koja je uslijedila nakon njega.
Schneider smatra da pojedini tekstovi Koncila sadržavaju formulacije koje mogu izazvati doktrinarne nejasnoće te da ih je potrebno dodatno razjasniti u svjetlu prethodnog crkvenog nauka. Prema njegovu mišljenju, nije dovoljno samo općenito tvrditi da između Koncila i ranije predaje postoji kontinuitet, nego je potrebno konkretno se suočiti s pitanjima koja smatra spornima.
Kritički se osvrnuo i na novi rimski misni obred, poznat kao Novus Ordo. Smatra da pojedini njegovi elementi mogu oslabiti naglasak na žrtvenom karakteru mise i na katoličkom shvaćanju Euharistije.
Među pitanjima koja izdvaja nalaze se molitve prinošenja darova i pojedini aspekti euharistijskih molitava.
Schneider stoga zagovara raspravu o liturgijskoj reformi i njezinu dubljem usklađivanju s katoličkom liturgijskom predajom. Njegove ocjene predstavljaju njegovo osobno teološko stajalište i ne treba ih poistovjećivati sa službenim naukom Katoličke Crkve o valjanosti novoga misnog obreda.
FSSPX kao poticaj za suočavanje s neriješenim pitanjima
Posebno mjesto u intervjuu zauzima Svećeničko bratstvo sv. Pija X., čiji su odnosi sa Svetom Stolicom već desetljećima opterećeni doktrinarnim i kanonskim pitanjima.
Schneider smatra da Bratstvo svojom prisutnošću upozorava na pitanja o kojima bi se u Crkvi trebalo otvorenije raspravljati. Upravo u tom smislu njegovo djelovanje opisuje kao „djelo Božje providnosti” za Svetu Stolicu.
Prema njegovu mišljenju, potrebno je pronaći način da se nastavi dijalog između Rima i Bratstva, bez zanemarivanja stvarnih teoloških i kanonskih poteškoća. Zalaže se za postupno približavanje i rješavanje spornih pitanja korak po korak.
Schneider pritom smatra da bi se o pojedinim pitanjima povezanima s Drugim vatikanskim koncilom trebalo moći slobodno i ozbiljno teološki raspravljati. Takvu raspravu ne vidi kao prijetnju Crkvi, nego kao mogućnost da se razjasne nedoumice i pronađe put prema većem jedinstvu.
Kritika različitih mjerila u postupanju prema crkvenim skupinama
Biskup se osvrnuo i na ono što smatra neujednačenim postupanjem crkvenih vlasti prema različitim skupinama unutar Crkve.
Prema njegovoj ocjeni, tradicionalističke zajednice suočavaju se s ograničenjima i strogim mjerama, dok se prema drugim crkvenim skupinama, čija su stajališta također predmet rasprava, postupa znatno blaže.
Kao primjere navodi odnos prema FSSPX-u, pojedinim događajima u Katoličkoj Crkvi u Kini te njemačkom Sinodskom putu. Smatra da bi se crkvena disciplina trebala primjenjivati dosljedno i da privrženost tradicionalnoj liturgiji ne bi smjela sama po sebi biti razlog za nepovoljniji tretman vjernika.
Riječ je o Schneiderovoj kritičkoj procjeni postupanja Svete Stolice, kojom želi upozoriti na ono što smatra dvostrukim mjerilima u crkvenoj praksi.
Nada u obnovu Crkve
Unatoč vrlo kritičnim ocjenama, Schneider izražava nadu u budućnost Crkve i mogućnost njezine duhovne obnove.
U intervjuu sadašnje stanje opisuje izrazito dramatičnim riječima, uspoređujući ga s povijesnim razdobljima u kojima je Crkva prolazila kroz duboke krize. Smatra da će važnu ulogu u obnovi imati obitelji, mladi, svećenici i redovnici koji žele živjeti vjeru u skladu s katoličkom predajom.
Kao povijesne uzore spominje svetu Katarinu Sijensku i svetu Brigitu Švedsku, koje su svojim djelovanjem pridonosile obnovi Crkve u teškim vremenima.
Njegova je poruka da se problemi s kojima se Crkva suočava ne bi trebali prešućivati, nego ih treba otvoreno razmatrati u svjetlu vjere i crkvene predaje.
Poziv na dijalog i razjašnjenje spornih pitanja
Intervju biskupa Schneidera otvara nekoliko pitanja koja već dugo izazivaju rasprave među katolicima: položaj tradicionalne latinske mise, tumačenje pojedinih dokumenata Drugoga vatikanskog koncila, liturgijska reforma i budućnost odnosa između Svete Stolice i FSSPX-a.
Schneider smatra da bi veća otvorenost prema tradicionalnoj liturgiji i ozbiljan teološki dijalog mogli pridonijeti prevladavanju postojećih podjela. Njegova kritika usmjerena je prema pristupu koji, prema njegovu mišljenju, ograničava tradicionalne vjernike, a istodobno ne rješava pitanja koja smatra važnima za život Crkve.
Hoće li se takvi zahtjevi odraziti na buduće odluke Vatikana, ostaje otvoreno pitanje. U svakom slučaju, Schneiderov intervju ponovno je istaknuo duboke razlike u pogledima na liturgiju, crkvenu predaju i način na koji bi Crkva trebala pristupiti svojim unutarnjim prijeporima.
