Christian Marquant, predsjednik organizacijskog odbora tradicionalnog hodočašća “Summorum Pontificum” u Rim (koje će i ove godine ponovno uključivati misu u Bazilici svetog Petra, koju će služiti kardinal Burke), raduje se što je papa Lav XIV. u svojoj knjizi-razgovoru naznačio da želi „slušati” tradicionalne katolike.
Ali kako da budemo saslušani ako nas vrlo malo tko želi čuti? A ako je glavni ured za dijalog s tradicionalnim katolicima, Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei, ukinuo papa Franjo i ništa nije postavljeno umjesto njega?
Marquanta intervjuira Paix Liturgique o „dijalogu“ bez rimskih ni biskupijskih sugovornika:
PAIX LITURGIQUE – Dragi Christiane, kako tumačite Svetog Oca?
Christian Marquant – Najprije moramo zahvaliti papi Lavu na njegovom zanimanju za nas i ovu temu. Zatim se, dopustite mi, moramo okrenuti konkretnoj stvarnosti današnjice.
PAIX LITURGIQUE – A koja je to stvarnost?
Christian Marquant – Vrlo jednostavno: u Crkvi se čini sve kako bi nas učinili nečujnima i kako bi ljudi povjerovali da ne postojimo… Nažalost, neprijatelji mira to rade već dugo, ali osobito posljednje četiri godine, jer prije, iako situacija nije bila idilična, omogućavala nam je održavanje izravne i stvarne veze s crkvenim vlastima.
PAIX LITURGIQUE – Možete li to pojasniti?
Christian Marquant – Uzmimo primjer: od 1988. do 2021. u Rimu je postojalo Povjerenstvo Ecclesia Dei. U teoriji, njegova je misija bila „olakšati punu crkvenu zajednicu“ između svećenika, sjemeništaraca i redovničkih zajednica povezanih s Bratstvom sv. Pija X. Taj je fokus bio donekle ograničen, što je navelo Bratstvo da tvrdi da je to stroj postavljen za poticanje „pridruživanja“… Zapravo, ono je bilo odgovorno za tradicionalne zajednice. No u praksi, za nas laike postalo je istinsko mjesto susreta koje je omogućavalo vrlo otvoren dijalog.
PAIX LITURGIQUE – Kako?
Christian Marquant – Laici su ga mogli kontaktirati poštom ili e-mailom, a boraveći u Rimu, sastati se s njegovim poglavarima i članovima kako bi raspravili o našim teškoćama.
PAIX LITURGIQUE – Jeste li to i sami činili?
Christian Marquant – Mnogo puta! I u vrijeme kardinala Mayera, predsjednika Povjerenstva, i u vrijeme tajnika Povjerenstva – monsinjora Perla, koji je bio izvrstan slušatelj, uvijek vrlo otvoren, monsinjora Pozza, monsinjora Descourtieuxa i, naravno, svih njihovih timova.
PAIX LITURGIQUE – Je li tome došao kraj?
Christian Marquant – Povjerenstvo je raspušteno 19. siječnja 2019.
PAIX LITURGIQUE – Ali postoje li drugi mogući sugovornici u Rimu?
Christian Marquant – Nekada je postojala vrlo katolička i karitativna praksa primanja posjetitelja u dikasterijima, za nas u Dikasteriju za bogoštovlje.
PAIX LITURGIQUE – Jesu li vas tamošnji odgovorni dobro primali?
Christian Marquant – Srdačno, moglo bi se reći. Tako sam u posljednjih tridesetak godina, vjerujem, bio primljen od svih prefekata za bogoštovlje, uključujući kardinale Medinu, Arinzea, Cañizaresa i Roberta Saraha, kako bih izložio naše poteškoće.
PAIX LITURGIQUE – I to je bilo korisno?
Christian Marquant – Vrlo korisno! Zahvaljujući tim kontaktima uspjeli smo biti primljeni kod kardinala Ratzingera i mnogih drugih kardinala i službenika Kurije. Uspjeli smo, primjerice, pozvati kardinala Cañizaresa, prefekta Kongregacije za bogoštovlje, da služi misu u Bazilici svetog Petra u Rimu tijekom prvog hodočašća Summorum Pontificum 2012. godine, a također smo mogli raspraviti mnoštvo drugih pitanja.
PAIX LITURGIQUE – Ali to sada više nije moguće?
Christian Marquant – Otkako je kardinal Sarah napustio Dikasterij za bogoštovlje, nisam se uspio sastati s njegovim nasljednikom, kardinalom Rocheom.
PAIX LITURGIQUE – Jeste li pokušali?
Christian Marquant – Kontaktirao sam kardinala pismima i e-mailom mnogo puta, a njegove sam urede posjećivao još češće… bez ikakvog uspjeha. Kardinal Roche je vrlo zauzet…
PAIX LITURGIQUE – Je li to šteta?
Christian Marquant – To je jednostavno tragično. Mi smo poput siročadi. U dikasterijima i uredima govori se o tradicionalnoj liturgiji i onima koji je prakticiraju, ali bez da nas poznaju, bez najmanjeg kontakta s nama.
PAIX LITURGIQUE – Bez dijaloga?
Christian Marquant – NE, bez dijaloga, u vrijeme kada se on svakodnevno naglašava kao nezaobilazan oblik ljubavi.
PAIX LITURGIQUE – Ali postoji Sinoda biskupa i njezina zasjedanja…
Christian Marquant – Sinoda biskupa u Rimu, kao i dijecezanske sinode, umnažaju svoja zasjedanja, ali nas ignoriraju kao da ne postojimo.
PAIX LITURGIQUE – Ne pretjerujete li malo?
Christian Marquant – Mogao bih napisati cijelu knjigu o posljednjoj sinodi u biskupiji Versailles, u kojoj je mnogo skupina željelo sudjelovati, ali su SVE isključene. Dijalog postoji samo s onima koji u širokim crtama dijele ista stajališta!
PAIX LITURGIQUE – Ali na razini biskupskih konferencija?…
Christian Marquant – Moje je iskustvo ograničeno na Francusku, ali i ovdje se suočavamo s autističnim zatvaranjem u sebe. Dok su mnoge skupine zastupljene u Konferenciji, ne postoji nikakva, pa ni neformalna, koja bi mogla zastupati tradicionalne vjernike pred našim biskupima, niti je bilo ikakvog kontakta s njima. Ne zato što to nije više puta traženo. Čak ni neslužbeni kontakti. Ništa. To je nešto što se može vidjeti samo u Crkvi: bilo bi nezamislivo u političkom ili poslovnom svijetu.
PAIX LITURGIQUE – Ali zar ne postoji CEF/Tradition stručna skupina unutar Crkve u Francuskoj?
Christian Marquant – CEF uzima u obzir samo bivše zajednice Ecclesia Dei, koje govore isključivo u svoje ime, a i tu se vidi nedostatak pažnje s kojom ih tretira. Međutim, postoji mnogo dijecezanskih svećenika koji također slave tradicionalnu misu. A iznad svega, postoji velika masa vjernika laika, koji za CEF jednostavno – ne postoje.
PAIX LITURGIQUE – Jer laici čine posebnu stvarnost?
Christian Marquant – Dozvoljeno mi je shvatiti da je, u teoriji, to bio slučaj od Drugog vatikanskog sabora. Ali na kraju, čini se da to ne vrijedi za sve laike, već samo za one koji se priklanjaju novim idejama.
PAIX LITURGIQUE – Dakle, oni su siročad?
Christian Marquant – Mi smo siročad, zanemareni i, priznajmo, pažljivo isključeni iz crkvenog života. Barem nam Papine riječi daju nadu da bi se stvari mogle promijeniti. To će biti razlog naših molitava tijekom četrnaestog hodočašća Summorum Pontificum u Rim, od 24. do 26. listopada.
