Nedavno je papa Franjo izrazio zabrinutost zbog rata u Ukrajini, gladi u Somaliji i požara u koptskoj crkvi u Egiptu. Govorio je i o pravima kanadskih autohtonih naroda, ratu u Ukrajini i požaru na Kubi.
Ali o jednom važnom javnom pitanju je papa Franjo šutio; o uhićenju katoličkog biskupa u Nikaragvi.
Izvori iz Rima kažu da je Vatikan tiho i diplomatski radio na osiguranju slobode biskupa Alvareza, otkako je policija Orteginog režima prije dva tjedna opkolila njegov ordinarij. No taj diplomatski rad, u ovome slučaju, mogli bi smo nazvati „neučinkovitim“ jer je policija ipak provela raciju i privela biskupa. Što bi trebao biti poticaj za odgovor Vatikana.
Papa Franjo nije sramežljiv u promicanju svojih omiljenih političkih ciljeva, poput imigracije i djelovanja protiv klimatskih promjena. Ali je izuzetno tih kada treba govoriti o otvorenoj represiji protiv katoličanstva, pa čak i o napadima na katoličke prelate od strane određenih režima. Borbeni katolici Nikaragve vape za javnom podrškom Rima, a do danas je nisu dobili. Isto tako, u Venezueli već godinama upućuju molbe Rimu dok katolička hijerarhija u toj zemlji trpi neopravdane napade. Vatikan je i u ovoj situaciji zauzeo mekši diplomatski pristup. U isto vrijeme u Kini, lojalni katolici podzemne Crkve – i njihov vođa kardinal Zen – molili su Papu da barem sasluša njihove pritužbe. Nisu imali sreće.
Je li slučajnost da je u svakom od ovih slučajeva Vatikan izbjegao javnu kritiku lijevih režima? Ima li ijednog slučaja, u proteklih devet godina, da je Vatikan oštro javno ukorio marksističku vladu ili izbjegao javnu kritiku desnog režima? Čak ni u slučaju ukrajinskog rata, papa Franjo nikada nije osudio rusku agresiju.
Papa Franjo osuđuje smrtnu kaznu, ali najveći svjetski provoditelj smrtne kazne – Kina – nikada nije bila središnja točka vatikanskih izjava po tome pitanju. Papa često govori protiv trgovine ljudima, ali opet ne spominje zemlju koja je najzloglasnija po korištenju robovskog rada – Kinu. Papa potiče nacije da smanje emisije CO2, ali se ne bavi golemim problemima koje stvara najveći zagađivač svijeta, a to je Kina. Umjesto toga, bliski papin saveznik iznosi apsurdnu sugestiju da je Kina najbolji primjer katoličkog socijalnog nauka u praksi.
Mi katolici nismo mogli ne primijetiti da su se kroz četiri godine Trumpovog mandata mnoge papine izjave o imigraciji činile oblikovanima kao suptilni (ili u nekim slučajevima nesuptilni) prigovori toj istoj administraciji. Sada čekamo slično javno osporavanje Bidenove administracije, jer promiče neograničeni pobačaj, rodne ratove i prijeti egzistenciji katoličkih institucija.
