Ovaj videozapis pokazuje kako je vjerojatno izgledala sveta misa na 18. nedjelju nakon blagdana Pedesetnice, točnije 4. listopada 1450.
Srednjovjekovnu misu, koju je organiziralo nekoliko švedskih katoličkih entuzijasta, predvodio je dominikanski svećenik i sveučilišni profesor, Anders Piltz, koji je za ovu potrebu dobio službeno odobrenje Svete Stolice.
Ova povijesna rekonstrukcija koja uključuje glazbu, odjeću, liturgijsko ruho i posuđe, kao i način služenja kakav je bio svojstven liturgiji prije Tridentskog koncila, služena je na 700. obljetnicu glavnog grada otoka Gotlanda, 1989. godine.
(Više o samom projektu i nastanku ovog iznimnog videa možete pročitati na blogu Tome Blizanca)
Slijedi prijevod uvodnog dijela videa:
“Prije pet stotina godina, svemir se činio mnogo razumljivijim nego danas. Sve postojanje bilo je uokvireno brojnim ceremonijama i obrascima ponašanja koji su u to vrijeme ljudima bili sasvim normalni. A najvažniji od njih bio je Sveta misa – onaj krug nabijenih riječi i djela koji okružuju središnje otajstvo kršćanske vjere: da Isus iznova postaje čovjekom u prilikama kruha i vina.
“Rekonstruirali smo svečanu misu od prije 500 godina u običnoj švedskoj župnoj crkvi, točnije u crkvi Endre, jednu milju istočno od Visbyja u Gotlandu. Zamišljali smo kako sudjelujemo u toj svečanoj misi, jesenske nedjelje usred 15. stoljeća, lokalno stanovništvo sudjeluje u odjeći tipičnoj za to vrijeme, a mi smo pokušali što je moguće više rekonstruirati bogoslužje u tadašnjoj biskupiji Linköping – budući da je Gotland pripadao toj biskupiji.«
Misa se vodi na nerazumljivom jeziku, jeziku koji je ljudima nerazumljiv: latinskom. Jer crkvene službe u to vrijeme nisu se smatrale sredstvom javnog informiranja, osim za tihe molitve. Kao što neko ne može opisati što je fascinantno u melodiji ili slici, tako se ni ne može razumjeti ili opisati središnji misterij svemira. Vjernici čekaju središnji trenutak kada će se kruh i vino pretvoriti u Kristovo Tijelo i Krv.
“Svećeniku je pomagao pjevač, možda mladić koji će s vremenom biti poslan u Linköping kako bi pohađao katedralnu školu. Pjevale su se uglavnom pjesme iz Biblije lokalnog kantora. Ne znamo točno kakva je bila glazba u srednjovjekovnim crkvama. Možda je crkva imala posebnu službu koja je zahtijevala kvalificiranog kantora poput onoga kojeg ćemo ovdje vidjeti.
“Nedjeljna služba počela bi tako što bi svećenik zajednicu poškropio blagoslovljenom vodom. Ovo ih je trebalo podsjetiti da su postali kršćani putem krštenja. Sveta voda će otjerati sve sile zla.” Sada se smjestimo u srednji vijek. Pokušajmo razumijeti atmosferu u prosječnoj švedskoj župnoj crkvi, u vremenu u kojem je čovjek još uvijek vjerovao da je izbačen u prazninu, hladno postojanje, kad je Europa još uvijek ujedinjena i kada je središnji misterij oko kojeg se sve vrtjelo bilo vjerovanje da je Isus Krist postao čovjekom te umro i uskrsnuo za sve nas.”
