Tijekom proteklih 60 godina progresivni katolici intenzivno su nastojali ukloniti vjerovanja i prakse koje smatraju nepoželjnima iz pologa vjere. Bilo da se radi o odbacivanju stvarne prisutnosti Krista u euharistiji ili pokušajima odbacivanja nauka protiv umjetne kontracepcije, ovi katolici bili su (doslovno) odlučni transformirati našu vjeru u nešto prihvatljivije modernom duhu vremena (zeitgeistu), uklanjajući pri tome sve što je uvredljivo modernim ušima.
Kao odgovor, pravovjerni katolici bore se protiv djelovanja koja bi osporila vjerovanja i običaje. Prečesto su pravovjerni katolici bili u obrambenim bitkama protiv oduzimanja pologa vjere. Bilo bi lijepo jednom biti u ofanzivi (napadu).
Možda je to razlog zašto su neki dobronamjerni katolici, osobito tradicionalni katolici (među koje se i sam ubrajam), skloni ostaviti obranu po strani kako bi zagovarali neodobrene dodatke pologu vjere. Oni dolaze u obliku tvrdnji koje zvuče autoritativno da „Crkva naučava…”—iako Crkva u stvarnosti nikada nije definitivno naučavala ono što se tvrdi.
Dva glavna primjera koja mi padaju na pamet su doslovno vjerovanje u šestodnevno stvaranje i nemogućnost postojanja izvanzemaljskog inteligentnog života. U određenim tradicionalnim katoličkim krugovima ova se dva uvjerenja predstavljaju kao nauk kojeg se svaki katolik mora pridržavati. Odbaciti ih znači odbaciti Kristov nauk i tako dovesti svoju dušu u opasnost.
Problem je što te tvrdnje jednostavno nisu istinite. Crkva nije dala nikakve službene definitivne izjave ni o jednoj od ovih tema. Katolici mogu slobodno imati različita — i suprotna — gledišta u pogledu stvaranja i izvanzemaljaca. Isprva se čini da je ta fleksibilnost u suprotnosti s našim shvaćanjem Crkve; naposljetku, nije li Crkva „stup i temelj istine“ (1 Tim 3,15)? Nije li to čvrsta stijena na koju polažemo svoju vjeru? Zar nisu progresivci oni koji smatraju katoličkim nauk neobaveznim?
Međutim, mnoge stvari u životu – većina stvari, zapravo – nisu vezane određenim autoritativnim crkvenim naukom. Svakako ima dijelova nauka kojeg se moramo pridržavati, poput doktrine o Trojstvu ili trajnog Marijinog djevičanstva. Imamo moralni nauk koji moramo slijediti, uključujući grješnost spolnih odnosa izvan braka i nemoralnost ubojstva. Ali Crkva ne troši svoje vrijeme na objavljivanje konačnog popisa dogmi o svakoj pojedinačnoj stvari; ona nam kao racionalnim bićima dopušta da donosimo vlastite odluke o većini pitanja. To uključuje vrijeme koje je bilo potrebno da se Zemlja formira i postoji li izvanzemaljski inteligentni život.
Stoljećima je većina katolika vjerovala da je Zemlja stvorena u šest dana. Ako pogledate spise crkvenih otaca, kao i spise teologa i svetaca kroz srednji vijek, među velikom većinom (ali ne svima) pronaći ćete pretpostavku da je tako Bog stvorio svijet. No, ono što nećete pronaći je bio nauk Crkve na koji se pozivaju. Nikada papa ili neki ekumenski koncil nisu definirali točan vremenski okvir koji je Bog koristio za stvaranje svijeta, niti ukupnu starost Zemlje.
I do XIX. stoljeća, kada su znanstvena otkrića snažno upućivala na to da je svijet formiran tijekom puno dužeg vremenskog razdoblja, sama Crkva nije osuđivala ta otkrića, već je umjesto toga prepoznala kako nisu u suprotnosti s naukom Crkve o stvaranju. Fundamentalistički protestanti su bili ti koji su reagirali na znanstvena otkrića inzistirajući na doslovnom šestodnevnom stvaranju, a ne katolici.
Katolik pri tome ne mora odbaciti vjeru u šestodnevno stvaranje. Crkva prepušta pojedincu vlastito (osobno) mišljenje o ovoj temi. Dakle, katolik može slobodno vjerovati da je svijet nastao u 144 sati i da je star samo 6 000 godina, ali ne smije tvrditi da Crkva zahtijeva ovo vjerovanje.
Druga uzavrela rasprava posljednjih godina je mogućnost postojanja izvanzemaljskog inteligentnog života. Za mnoge je ovo spekulativna tema koja zapravo nije bitna – koga briga ako izvanzemaljci postoje milijunima svjetlosnih godina daleko? To nema utjecaja na naš život ovdje; ali moguće postojanje inteligentnog života izvan ljudske rase i anđeoske hijerarhije ima ozbiljne teološke implikacije koje bi barem teolozima bilo mudro ne zanemariti. Postoje dobri teološki argumenti zašto takav život nije moguć (plus neki dobri argumenti zašto je moguć), ali to su jednostavno argumenti, a ne definirani nauk.
I ovdje Crkva šuti, pa katolici mogu slobodno odlučiti vjerovati je li takva forma života moguća ili nije (slobodni su i zanemariti temu). Tvrditi suprotno znači ići dalje od onoga što tvrdi sama Crkva.
Želim biti jasan: suosjećam s razlozima koji stoje iza toga zašto bi se katolici mogli opirati i teoriji o starosti zemlje i postojanju izvanzemaljaca. Nema sumnje da su oba uvjerenja korištena u pokušajima potkopavanja katoličke vjere. Mnogi koji promiču tezu o starosti svemira također promiču ateistička shvaćanja o tome kako je naš svijet nastao. Evolucija čini Boga nepotrebnim za mnoge ljude.
Naravno, netko može vjerovati u tezu o starosti Zemlje dok odbacuje darvinističko evolucijsko objašnjenje podrijetla života (vidite, na primjer, A Catholic Case for Intelligent Design o. Martina Hilberta ili The Realist Guide to Religion and Science o. Paula Robinson, riječ je o katoličkim klericima koji su daleko od progresivaca). Ipak, prečesto se teza o starosti našeg planeta koristi kao ‘dokaz’ za nepostojanje Boga te danas brojni pojedinci vide religiju i znanost kao fundamentalno suprotstavljene, što je teza koju je Crkva uvijek odbacivala.
Isto tako, neki koji prihvaćaju ideju izvanzemaljskog inteligentnog života u svemiru — pa čak i izvanzemaljaca među nama —odabiru New Age i druge protukatoličke sustave vjerovanja. Jurnjava za NLO-ima postala je vrsta religije koja odvodi ljude od katolicizma – istinite religije. Samo letimičan pogled na priče o navodnim susretima s izvanzemaljcima često otkriva duhovnu podlogu, zbog čega je razumno vjerovati da su barem neki ‘izvanzemaljci’ zapravo prerušeni demoni.
Stoga je razumljivo zašto neki katolici potpuno odbacuju i tezu o starosti Zemlje i izvanzemaljski inteligentni život, a pri tome tvrde kako imaju podršku Crkve.
Katolici se, međutim, moraju pridržavati pologa vjere, ni više, ni manje. Kao što od pologa vjere ne možemo ništa oduzeti, tako mu ne možemo niti dodati. Ne borimo se protiv pogrješnih zaključaka koje nekatolici donose u vezi sa stvaranjem Zemlje ili izvanzemaljskim životom iznošenjem lažnih tvrdnji o crkvenom nauku. Dapače, idemo samo onoliko daleko koliko ide Crkva, dopuštajući ono što Crkva nije osudila.
Ako ste katolik i želite vjerovati u šestodnevno stvaranje Zemlje i mogućnost izvanzemaljskog inteligentnog života, pokušajte. Argumentirajte svoje stavove kako god želite, ali nemojte zamjeriti ili napadati katolike kao nevjerne koji se možda neće pridružiti. Prema samoj Crkvi, vjerovanje da je Zemlja formirana tijekom milijuna godina ili da postoji drugi inteligentni život u svemiru ne ugrožava nečiju vjeru. Progresivci pokušavaju promijeniti polog vjere uklanjanjem uvjerenja. Nemojmo postati druga strana novčića pokušavajući dodati svoje osobne stavove tom svetom pologu vjere.
