Dragi čitatelji, jutros nam iz Svete Zemlje stiže herojska vijest.
Sestre Majke Tereze (Misionarke ljubavi), zajedno sa svećenicima iz župe Svete Obitelji, jedine katoličke crkve koja još uvijek stoji u toj regiji, dobile su naredbu da se evakuiraju. No, one su odbile. Zašto? Zato što ne žele napustiti siromašne, nemoćne i bolesne koji ne mogu otići. Dobro znaju da je vrlo vjerojatno da će svi biti ubijeni od strane izraelskih snaga, koje su zaprijetile da će se “otvoriti vrata pakla.”
Imam vijest za izraelsku vladu: u Novom zavjetu čitamo da vrata paklena neće nadvladati Crkvu. Ove svete žene i svećenici neće napustiti svoju duhovnu djecu.
Latinski patrijarhat Jeruzalema, u zajedničkom priopćenju s Grčkim pravoslavnim patrijarhatom, potvrdio je da su ove redovnice i svećenici svjesno odlučili ostati, dobro znajući da to može značiti njihovu smrt. Doslovno se stavljaju na liniju vatre, radije nego da napuste najmanje među Kristovom djecom.
Zamislite to: samostan i župni kompleks — bombardirani, izranjavani raketnom paljbom. Mjesto na kojem su snajperisti Izraelskih obrambenih snaga već brutalno ubili postariju majku i njezinu kćer. Stotine preplašenih civila, uključujući djecu, starce i nemoćne, traže utočište ondje. Evakuacija bi značila sigurnu smrt za one koji ostanu. Zato sestre i svećenici ostaju.
Priopćenje za medije ne može dočarati kakvo je to nevjerojatno svjedočanstvo za svijet. Ovo je Evanđelje utjelovljeno u tijelu i krvi: “Nitko nema veće ljubavi od ove — da tko život svoj položi za svoje prijatelje.”
Misionarke ljubavi u Gazi su još od 1973. Došle su dan nakon što je ubijen župnik — i nikada nisu otišle. Već 50 godina služe siromašnima, njeguju bolesne, tješe zaboravljene. A sada, u 2025., ponovno pokazuju da je njihovo poslanje utemeljeno na evanđelje.
Ovaj duh mučeništva nije samo za njih. One nam daju primjer kako i mi danas trebamo živjeti svoje živote za Krista. Nema više “udobnog” katoličanstva. Postoji samo duh prvih kršćana — spremnost da doslovno prinesemo svoje živote za Spasitelja. Bilo da njihova krv bude prolivena ili ne, njihovo svjedočanstvo već sada osuđuje svijet. One su izabrale Krista umjesto sigurnosti. Neka njihov primjer nadahne nas, a posebno crkvene vođe, na obraćenje.
Prave kćeri Majke Tereze i ovi sveti i nesebični svećenici, skriveni i ponizni, pokazuju nam što znači biti katolik. Podsjećaju nas da je vjera bez ljubavi i žrtve mrtva.
Molimo za njih, dok oni svjedoče nama. Molimo nebo za njihovu zaštitu. Ali molimo i za njihovu hrabrost — hrabrost da stojimo uz Krista, čak i kad to košta svega.
Kad su toliki crkveni vođe pokazali kompromis i kukavičluk, Misionarke ljubavi u Svetoj Zemlji proglašavaju cijelom svijetu: Isus Krist vrijedan je naših života.
To je Crkva. To je prava nada za budućnost Crkve. I to je upravo ono što će izliječiti Crkvu — Mistično Tijelo Kristovo — jedina nada za cijelo čovječanstvo.
