Rekordnih 140 kardinala-elektora moglo bi prisustvovati eventualnoj budućoj konklavi u Sikstinskoj kapeli. Bilo bi ih 141, ali nedavna smrt (25. studenog) kardinala Miguela Angela Ayusa Guixota smanjila je broj za jedan. Kardinalski zbor ima u ovom trenutku sveukupno 255 kardinala.
Broj kardinala-elektora najkritičniji je podatak koji je proizašao iz ovog konzistorija. Od 140 kardinala-elektora, sto desetoricu imenovao je papa Franjo, dvadeset četvoricu Benedikt XVI., a šestoricu sv. papa Ivan Pavao II. Na kraju prosinca, 24. prosinca, indijski kardinal Oswald Gracias, kojeg je Benedikt XVI. imenovao kardinalom 2007., navršit će 80 godinu života i stoga više neće moći sudjelovati u konklavi.
Još četrnaestorica kardinala navršit će sljedeće godine 80. godinu života. To su kardinali Christoph Schoenborn, Fernando Vergez Alzaga, Celestino Aos Braco, George Alencherry, Carlos Osoro Sierra, Robert Sarah, Stanislaw Rylko, Joseph Coutts, Vinko Pulhić, Antonio Canizares Llovera, Vincent Nichols, Jean-Pierre Kutwa, Timothy Radcliffe i Nakellentuba Ouédraogo.
Dvojicu od njih imenovao je sv. papa Ivan Pavao II., četvoricu Benedikt XVI., a osmoricu papa Franjo.
Međutim, bit će potrebno pričekati do svibnja 2026. kako bi se broj kardinala-elektora vratio na 120 – pravilo koje je uveo sv. papa Pavao VI. i nikad nije ukinuto.
Izbori pape Franje
Prvi put imenovan je kardinal iz Irana, nadbiskup Teherana-Isfahana Dominique Matthieu, belgijski misionar. Također je prvi put imenovan kardinal iz Srbije – crveni zucchetto dobio je beogradski nadbiskup Ladislav Nemet.
Papa Franjo imenovao je kardinale iz 72 različite nacije (države), a 24 nacije nikada prije nisu imale kardinala. Također je pokazao da ne bira nove kardinale na temelju tradicionalnih kardinalskih sjedišta. Na primjer, trenutno kardinali ne vode dvije povijesne kardinalske prijestolnice (patrijaršije): Lisabon i Veneciju, a trenutno niti nadbiskupi Firence, Milana i Pariza nisu kardinali.
Međutim, postoje iznimke. U ovom je konzistoriju papa Franjo imenovao kardinalima nadbiskupe Torina, Napulja, Lime, Santiaga (de Chilea), Toronta i gen. vikara Rimske biskupije.
Nadbiskup Napulj je iznenađujuće postao kardinal. Naime, napuljski nadbiskup Battaglia zamijenio je indonezijskog biskupa Bogora Brunu Syukura, koji je od pape Franje tražio da ne bude imenovan kardinal zbog osobnih razloga. Papinu odluku objavio je 4. studenog Tiskovni ured Svete Stolice.
Ravnotežna zastupljenost u Kardinalskom zboru
Papa nije odlučio zamijeniti mogućeg indonezijskog kardinala drugim velikodostojnikom iz Azije.
U međuvremenu, postotak kardinala Talijana u Kardinalskom zboru najniži je ikada, barem u zadnjim stoljećima. Samo je tijekom tzv. Avignonskog sužanjstva (1309. – 1377.) postotak talijanskih kardinala bio tako nizak.
Međutim, sedamnaestorici talijanskih kardinala-elektora mora se pridodati kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh Jeruzalema i kardinal Giorgio Marengo, mongolski ordinarij, koji čine dio kvote iz Azije.
Kardinal Angelo Becciu za razliku od drugih talijanskih kardinala-elektora se smatra neelektorom, ali se taj status još utvrđuje. Papa Franjo ga je zamolio da se odrekne svojih kardinalskih prava, ali ga je nastavio pozivati na konzistorije i liturgijska slavlja, gdje uvijek sjedi među kardinalima. Ako do smrti pape odluka ne bude donesena, kardinalski zbor će većinom glasova odlučiti hoće li kardinal Becciu biti primljen na konklavu.
Broj europskih kardinala-elektora ostao je još uvijek isti. Imenovana su još trojica europskih velikodostojnika, uz četvoricu talijanskih kardinala-elektora: beogradski nadbiskup Ladislav Nemet (68. godina života), nadbiskup Rolandas Makrickas (52. godina života), od ožujka nadbiskup-koadjutor Papinske bazilike Svete Marije Velike (lat. Santa Maria Maggiore), i o. Timothy Radcliffe (79. godina života). Europa sada ima 55 kardinala-elektora.
Latinska Amerika dobila je pet novih kardinala-elektora. Crveni zucchetto primio je nadbiskup Lime Carlos Gustav Castillo (74. godina života), nadbiskup Santiaga Fernando N. Chomali Garibo (67. godina života), nadbiskup Guayaquila Luisa Gerarda Cabrera Herrera (69. godina života) i nadbiskup brazilskog Porto Alegrea Jaime Spengler (64. godina života, koji je također predsjednik CELAM-a).
Crveni zucchetto dobio je i nadbiskupu Vicenteu Bokaliću Igliću (72. godina života) iz Santiaga del Estera. No, u ovom slučaju teren je već bio pripremljen nedavnom odlukom da se titula primasa Argentine iz Buenos Airesa preseli u ovo nadbiskupsko sjedište. Sve u svemu, Latinska Amerika sada ima 24 kardinala (uključujući kardinala Celestina Aos Braca, nadbiskupa emeritusa Santiaga de Chilea, rođenog u Španjolskoj).
Azija je dobila četiri nova kardinala. Papa je crveni zucchetto dao nadbiskupu Tarcisiusu Isao Kikuchiju iz Tokija (66. godina života) te biskupima dviju biskupija koje nikada nisu imale kardinala na čelu: biskupu Pablu Vigiliu Siongo Davidu (65. godina života) iz Kalookana na Filipinima i nadbiskupu Dominiqueu Josephu Mathieu (61. godina života), iz Teherana.
Afrika je dobila dva nova kardinala-elektora, čime se ukupan broj kardinala-elektora popeo na 18. Dva nova kardinala-elektora su nadbiskup Jean-Paul Vesco (62. godina života), iz Alžira, i nadbiskup Ignace Bessi Dogbo (63. godina života), iz Abidjana, Obale Bjelokosti.
Sjeverna Amerika sada ima 14 kardinala-elektora, uz torontskog nadbiskupa Francisa Lea (53. godina života). Oceanija ima četiri kardinala-elektora, a za kardinala je imenovan biskup Mykola Bychok, koji upravlja grkokatoličkom eparhijom Svetih Petra i Pavla u Melbourneu, u Australiji. S 44. godine postao je najmlađi član Kardinalskog zbora.
Broj kardinala po zemljama
Talijani su je i dalje najzastupljenija nacija u konklavi, s 17 kardinala-elektora (plus još dva iz Azije). Iz Sjedinjenih Američkih Država ima 10 kardinala-elektora, a Španjolaca ima 7 kardinala-elektora (s još trojicom u drugim zemljama – Maroko, Čile i Francuska).
Porastao je broj Brazilaca (7 kardinala-elektora), a trenutno je 6 kardinala-elektora iz Indije. Broj Francuza ostaje na 5 kardinala-elektora, ali se njima pribraja i alžirski nadbiskup Vesco. Kardinal François-Xavier Bustillo, biskup Ajaccia, podrijetlom je Španjolac, iako naturalizirani Francuz.
Argentinci i Kanađani pridružuju se Poljacima i Portugalu s četiri kardinala-elektora, dok su trojica njemačkih kardinala-elektora izjednačena po broju s Filipincima i Britancima.
Težina kardinala-elektora angažiranih u Rimskoj kuriji, u drugim institucijama ili nuncijaturama, smanjila se, poput broja Talijana. Bit će ih 34 od 140, što je povijesni minimum.
Od 21 novog kardinala, desetorica njih pripadaju redovničkim kongregacijama, što je još jedan rekord. Broj kardinala-elektora koji su došli iz redovničkih kongregacija u Sveti kolegij porastao je s 27 na 35. Franjevačka Mala braća (O. F. M) pridružila su se salezijancima (S. D. B) s pet kardinala-elektora i nadmašila po broju isusovce (S. I.), kojih je trenutno četvorica. Ukupan broj franjevaca porastao je na 10 kardinala-elektora (uz petoricu franjevaca iz Male braće, trojica su konventualci i dvojica kapucini). Trenutno dvojica kardinala-elektora su lazaristi i redemptoristi.
Kako bi mogla izgledati buduća konklava?
Zaključno s konzistorijem održanim 8. prosinca papa Franjo imenovao je 78% kardinala-elektora koji mogu glasovati u konklavi. To znači da kardinali koje je imenovao papa Franjo daleko premašuju dvotrećinsku većinu potrebnu za izbor pape.
To ne znači nužno da će sljedeći papa slijediti Franju. Ne samo da svi novi kardinali imaju vrlo različite profile, nego tek trebaju imati mnogo prilike međusobno se upoznati. Pape su također koristile konzistorije da okupe kardinale kako bi raspravljali o pitanjima od općeg interesa.
Papa Franjo je to učinio samo tri puta: 2014., kada se raspravljalo o obiteljima; 2015. kada je tema bila reforma Rimske kurije; i 2022., kada se raspravljalo o apostolskoj konstituciji Praedicate Evangelium, odnosno reformi kurije koja je sada definirana i proglašena.
Na posljednjem susretu kardinali su bili podijeljeni u jezične skupine, s manje prilika da se upoznaju. Ovakav scenarij čini glasovanje na budućoj konklavi vrlo neizvjesnim.
Još jedna činjenica koju valja istaknuti je da su do izbora sv. pape Ivana Pavla II. kardinali okupljeni za konklavu bili smješteni u improviziranom prostoru u Apostolskoj palači u blizini Sikstinske kapele. Ivan Pavao II dao je obnoviti Dom sv. Marte (lat. Domus Sanctae Marthae) kako bi kardinalima koji će izabrati njegova nasljednika zajamčio primjereniji smještaj.
Danas, međutim, papa Franjo živi u Domu sv. Marte. To znači da, nakon papine smrti, barem kat na kojem papa živi mora biti zapečaćen, što znači gubitak znatnog broja soba. To dovodi, s tako velikim brojem kardinala-elektora, do rizika da nema dovoljno soba za smještaj svih kardinala.
Kardinali-elektori bi mogli biti smješteni u prazne stanove unutar Vatikana. To bi ih, međutim, još više izoliralo. U praksi postoji rizik da tijekom konklave kardinali neće uvijek moći biti zajedno kako bi razgovarali o izboru novog pape.
Iz tih razloga, iako je papa Franjo imenovao više od dvije trećine kardinala-elektora, nipošto nije sigurno da će papa izabran u budućoj konklavi imati isti način postupanja kao Franjo.
