Evo, dvadeset i tri godine nakon proglašenja nezavisnosti, Hrvatska ulazi u Europsku Uniju, što mijenja mnogo toga u našem društvu. Sve- osim jednog, a to je da najmračnije osobe iz bivše države, čiji je posao bio likvidirati svoje političke protivnike, ostaju van parametara bilo kakvih sudskih procesa. Zbog povezanosti s atentatom na hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića, njemačko pravosuđe već godinama traži izručenje Josipa Perkovića, šefa tadašnje Službe državne bezbednosti u Hrvatskoj, a kasnije i naše tajne službe. Činjenica je da su Perković i njegovi drugovi iz jugoslavenske tajne službe bili zaštićeni svih ovih godina, bez obzira tko je na vlasti. Neki, kao Josip Manolić, su čak dospjeli do najvišeg vrha u politici. Pitanje je zašto se ovi ljudi štite? Da su slučajno našli nekog devedesetogodišnjeg starca u nekom selu, koji je ne daj Bože imao nekakvu vezu s Gestapom tijekom Drugog svjetskoga rata, Hrvatska bi ga izručila Njemačkoj u roku od 24 sata. A kada je o našim ljudima riječ pravimo se blesavi i šaljemo sliku, istoj onoj Europi u koju ulazimo, da je ono što su radile tajne službe u bivšoj državi bilo ne samo ispravno nego valjda i pohvalno. Nedvojbeno je da su ti isti ljudi bili čak i nagrađeni u našem demokratskom društvo. Zašto Zoran Milanović, pa i oni iz HDZ-a koji su surađivali s Perkovićem, jednostavno ne priznaju da misle kako je ono s čim se bavila UDBA u prijašnjoj državi bilo u redu? Jugoslavija je bila država kojoj su oni pripadali i voljeli je, a politički emigranti su je htjeli organizirano srušiti, pa zato ni ne vide ništa loše u tome što se tu i tamo organizirano likvidiralo vođe emigranata, ako je potrebno i izvan granica tadašnje Jugoslavije. Ova naša politička elita to stvarno misli, inače ne bi napravila ovakvu farsu uoči ulaska u EU, i to s europskim pravosuđem u koji se toliko kune. Zna se da su glavni neprijatelji bivše države bili Crkva i emigranti, a čini mi se da se ni danas nije puno toga promijenilo. Premijerove optužbe kako Crkva štiti zločince kao da su izrečene prije 40 godina. I što je najgore nikome ništa. Na kraju mogu samo reći da je lako izvući Hrvatsku iz Balkana, ali Balkan iz Hrvatske nikako.
