Sutra će Hrvatska i službeno postati član Europske Unije, što sigurno ima i prednosti i nedostatke za našu malu državu. Da slobodno izrazim svoje mišljenje: ja sam izgubio svaku nadu u ovu zajednicu europskih država kada su još 2004. izglasali ustav ove Unije a da nisu imali obraza niti spomenuti kršćanske korijene europskog kontinenta. Da podsjetimo; još dok se radilo na preambuli ustava, i to dvije i pol godine prije njegovog usvajanja, tadašnji papa Ivan Pavao II je pred vjernicima na Trgu Svetoga Petra rekao:
„Budući Europski ustav trebao bi spomenuti kršćanske korijene ovog kontinenta. To ne bi ni u kojem smislu umanjilo sekularnu prirodu Europske unije. Naprotiv, to bi pomoglo da se kontinent štiti od dvostruke opasnosti ideološkog sekularizma sa jedne, te sektaškog integralizma s druge strane“.
No u EU nisu ga poslušali pa je novi Europski ustav ostao jednako sekularan kao u prvom nacrtu. Papa, priznavši poraz javno je rekao: „Nedopustivo je da se režu korijeni na kojima smo niknuli“.
Ne treba čuditi da su glavni protivnici ovog zahtjeva iz Vatikana bile baš katoličke zemlje kao što su Španjolska i Belgija, a predvodili su ih Francuzi. Jedino je Poljska, tada novi član zajednica, digla svoj glas, a pomalo se čula potpora iz Italije pa i Velike Britanije (koja je čak jedan vrsta teokracije budući da je kraljica poglavar Engleske crkve).
Kao što je ovaj ustav sigurno ožalostio samog papu, tako sam i ja izgubio nadu u budućnost Europske Unije, jer je Ivan Pavao II bio veliki zagovornik ujedinjenja europskih država. Još prije nego što je postao papa, za vrijeme hladnoga rata, govorio je o svojoj nadi „da će jednom Europa zajednički disati s oba svoja plućna krila, i sa Zapada i s Istoka“. I eto, u što se danas Europska unija pretvorila- baš u ono sekularno ideološko društvo na koje je papa upozorio još prije više od deset godina. Neki bi rekli da tih par riječi u Ustavu o kršćanskim korijenima Europe ne bi puno značilo, ali činjenica je da je od proglašavanja ustava sve krenulo nizbrdo za vjernike. Sjetimo da je još 2004. talijanski kandidat za člana Europske Komisije Rocco Buttliglione dobio odbijenicu zato što je izjavio da je „homoseksualnost grijeh“ a talijanski katolički intelektualci su opisali antikatolicizam kao „antisemitizam moderne sekularne Europe“. Europska Unija je u biti poslala znak da kršćanski vjernici ne mogu aplicirati za određene poslove unutar Europske unije. Tada je taj slučaj donekle bio skandal. Danas se to podrazumijeva kao normalno. Eto u kakvu zajednicu država Hrvatska sutra ulazi, ali ako ništa drugo, barem imamo iskustva s ateističkim režimima pa ćemo valjda i ovo preživjeti.
A za kraj evo riječi jednog starog šlagera koji mi ne izlazi ovih dana iz glave:
Kud plovi ovaj brod –
Kud plovi ovaj brod što ljude odnosi
I da li iko zna što more sprema
Kud vodi ovaj put kojim smo krenuli
Od svega samo znam povratka nema
Kud plovi ovaj brod što srce odnosi
Taj put je tako dug, a luka nema
Na moru ljubavi i na pučini sna
U plavom beskraju uvijek ostaću ja.
