S direktivom kojom zabranjuje slavljenje Tradicionalne latinske mise (TLM) u svojim župama i prijetnjom detaljnijih uputa koje bi zabranjivale čak i skromnu primjenu tradicionalnih praksi, biskup Michael Martin iz Charlottea, Sjeverna Karolina, riskira ponovno rasplamsavanje gorljivih “liturgijskih ratova” koji su dijelili Katoličku crkvu 1960-ih i 1970-ih. Ironično, biskup objašnjava svoje prijedloge kao način poticanja veće jedinstvenosti među vjernicima.
Prošlog tjedna biskup Martin najavio je da će zabraniti upotrebu tradicionalne liturgije u župnim crkvama kako bi “promicao sklad i jedinstvo Crkve”. Rekao je da će TLM biti dopušten samo u jednoj kapeli koja će biti renovirana kako bi služila tradicionalnim katolicima biskupije—područja koje pokriva više od 20.000 kvadratnih milja u brdovitim predjelima zapadne Sjeverne Karoline.
Ta je objava, naravno, izazvala uznemirenost među katolicima odanim TLM-u, koji su se nadali da bi izbor pape Lea XIV mogao dovesti do ublažavanja ograničenja na staru liturgiju. Njihovo je razočaranje preraslo u ogorčenost nakon otkrića da biskup Martin planira daleko precizniju regulaciju liturgijskih praksi, obeshrabrujući i čak zabranjujući upotrebu oltarskih ograda, latinskog jezika i posture ad orientem—sve prakse koje su dopuštene, ako ne i poticane, službenim vatikanskim direktivama.
Tradicionalistička web stranica Rorate Caeli otkrila je nacrt propisa koje je biskup Martin očito planirao objaviti. The Pillar je kasnije potvrdio da je biskupovo pismo autentično, ali je dodao da je provedba predloženih politika odgođena zbog otpora među svećenicima biskupije Charlotte. (Nekoliko je svećenika već pisalo biskupu, potičući ga da ponovno razmotri zabranu TLM-a u župama.) Razlozi tog otpora bili su lako uočljivi. Biskupov dokument nadilazio je zabranu TLM-a, zabranjujući svaku primjenu tradicionalnih liturgijskih praksi u Novus Ordo.
U svom opsežnom i vrlo detaljnom dokumrntu, biskup Martin, na primjer, je odredio da:
“Misa se mora slaviti okrenuta prema narodu.”
Oltarske ograde ne smiju se koristiti.
Na oltaru se ne smiju postavljati ni uspravni križ ni fiksne svijeće, kako ne bi ometale vidljivost okupljenih vjernika.
Latinski jezik ne smije se koristiti u dijelovima mise, u odgovorima zajednice ili u himnama jer “otežava sudjelovanje vjernika.”
Svaka od ovih liturgijskih politika proturječi smjernicama koje je objavio Vatikan i Općim uputama za Rimski misal. Štoviše, papa Leo XIV, od svog izbora, već je predvodio nekoliko javnih misa koje bi kršile stroge regulacije koje planira biskup Martin.
Pismo biskupa Martina na mjestima je obmanjujuće do te mjere da je nepošteno, primjerice kada kao osnovu za odbijanje postavljanja svijeća na oltar navodi Općim uputama za Rimski misala, koji zapravo preporučuje postavljanje svijeća na ili oko oltara. Drugdje je intelektualno slabo, kao u tvrdnji: “Pogrešno je misliti da će vjernici češćom upotrebom latinskog jezika na kraju postati naviknuti na njega i razumjeti ga.” Biskup Martin vrijeđa prošle generacije kada piše: “Naši su preci ‘slušali’ misu na latinskom jeziku svake nedjelje, ali je nikada nisu razumjeli.” Trebamo li onda zaključiti da su tek u kasnom 20. stoljeću katolici počeli razumjeti misu?
Pismo biskupa Martina poziva se na autoritet pape Franje, na način koji jasno pokazuje da je napisano dok je pokojni Papa još bio živ. Odluka biskupa da nastavi s provođenjem svojih politika, čak i nakon Papine smrti, predstavlja izazov za papu Lea—možda čak i namjerno iskušavanje čvrstoće novog Pape. Hoće li podržati biskupa koji ide dalje od strogih ograničenja nametnutih Traditionis Custodes na tradicionalnu liturgiju, pa čak i proširuje zabrane kako bi potisnuo svaki nagovještaj tradicionalnih praksi u Novus Ordo?
Drakonski prijedlozi biskupa također predstavljaju izazov za druge američke biskupe, koji će biti prisiljeni suočiti se s obnovljenim strahovima tradicionalističkih katolika i/ili s zahtjevima svojih “progresivnih” kolega za uvođenjem sličnih zabrana kakve se provode u Sjevernoj Karolini. Ako se biskup može ukoriti, pa čak i smijeniti zbog narušavanja kolegijalnosti i narušavanja jedinstva među vjernicima, ovo je ključni testni slučaj.
