Primas Belgije, koji je na toj dužnosti manje od godinu dana, je iz posve neshvatljivih razloga odlučio zatvoriti svećeničko bratstvo koje je blagoslovljeno s mnogo zvanja.
Krajem prošle godine, Jozef De Kesel je imenovan nadbiskupom belgijske nadbiskupije, Mechelen-Bruxelles, te je naslijedio tradicionalnog nadbiskupa André Léonarda. Dok se njegov prethodnik otvoreno borio za pro-life pokret i suprotstavljao se napadima na ljudsku seksualnosti, De Kesel promovira Crkvu koja “nije zatvorena u sebe” i daje “pijetet homoseksualnim osobama“.
Sada je De Kesel poduzeo još jedan korak prema “liberalizaciji” svoje biskupije, zatvaranjem svećeničkog bratstva koje je osnovao njegov prethodnik. Nadbiskup Léonard osnovao je “Fraternité des Saints Apôtres / Broederschap van de Heilige Apostelen“, odnosno “Bratstvo Svetih apostola”, javnu udrugu crkvenih dužnosnika, s dijecezanskim pravom. Léonard je povjerio obrazovanje svećenika bratstvu i dao im dvije župe u Bruxellesu.
Osnivanje bratstva je pomalo čudno za biskupa – budući da je on ionako najviši čimbenik u svojoj biskupiji, sa svim sredstvima na raspolaganju – ali i ovo još jednom pokazuje koliko je prepreka koje jedan konzervativni biskup mora prevladati. Kao u mnogim biskupijama u zemljama njemačkog govornog područja, navodni nedostatak svećenika zbog pada zvanja često se koristi kao opravdanje za uspostavljanje ili jačanje “laičkih struktura”, uključujući i uspostave “liturgije riječi” s distribucijom pričesti, odnosno svakakvih vrsta izvanrednih službi koje u biti zamjenjuju svećenike, te na kraju i oni postaju suvišni. U mnogim župama na sjeveru Njemačke ili na selu, vjernici su dužni sudjelovati u pseudo-liturgijskim susretima, koje predvode laici.
Umjesto borbe sa sveprisutnim vanjskim i unutarnjem kritikama, nadbiskup Léonard se odlučio na drugi put: osnivanje bratstva koje bi promoviralo ljepotu svećeništva i služilo za privlačenje zvanja. Bratstvo je bilo staro samo tri godine, ali je već brojilo 6 svećenika i 21 bogoslova – ogroman uspjeh po sjevernoeuropskim standardima.
Unatoč brzom rastu i plodnom radu u župama, u kojima je prisutnost vjernika rasla, novi biskup je zatvorio bratstvo uz obrazloženje da su bogoslovi većinom bili Francuzi. Budući da su mnoge regije u Francuskoj bez adekvatnog broja svećenika, De Kesel je aludirao na solidarnosti sa svojom francuskom braćom biskupima te nije htio oduzeti njihova zvanja. Kako je bratstvo sada zatvoreno, svećenici su dobili mogućnost da ostanu u svojim župama; a bogoslovima je ponuđen odlazak na dijecezanske fakultete ili napuštanje Crkve.
Ova odluka je u skladu sa strategijom koju je prvotno započeo ultra liberalni kardinal Danneels, prije nego što je svojevremeno papa Benedikt imenovao Leonarda, a sada je De Kesel i provodi u djelo; a to je zatvaranje jedne trećine crkava u biskupiji.
Zatvaranje se čini lakšim putem od onoga što je Leonard započeo, a ta ideja je bila oživljavanje katoličkog života iznutra. Treba imati na umu da su često baš ovakve odluke razlog za nedostatak svećenika, dok te iste stranke zagovaraju ređenje žena ili ukidanje svećeničkog celibata kako bi se suprotstavilo nedostatku zvanja.
De Kese je jednom rekao da sanja o Crkvi “koja prihvaća da je sve manja“; a izgleda da je on već dao svoj doprinos tom smjeru.
