Donosimo prvi dio razgovora s kardinalom Burkeom za u kojem progovara kako je kao sjemeništarac i mlad svećenik doživio ono što je uslijedilo nakon Drugog vatikanskog koncila.
P: Preuzvišeni, odrastali ste prije Drugog vatikanskog koncila. Kako se sjećate tih vremena?
O: Odrastao sam u vrlo lijepom vremenu u Crkvi, u kojem smo pažljivo upućivani u vjeru, i kod kuće i u katoličkoj školi, pogotovo s Baltimorskim katekizmom. Sjećam se velike ljepote svete liturgije, čak i u našem poljoprivrednom gradiću, s prekrasnim misama. I naravno, najviše sam zahvalan mojim roditeljima koji su mi dali vrlo solidan odgoj o tome kako živjeti kao katolik. Tako, bile su to lijepe godine.
P: Moj prijatelj, koji je rođen nakon koncila, znao je reći “Nije sve bilo dobro u stara vremena, ali sve je bilo bolje.” Što mislite o tome?
O: Pa, moramo živjeti u onom vremenu koje nam Gospodin daje. Naravno, imam jako dobre uspomene na odrastanje u 1950-ima i ranim 1960-ima. Mislim da je najvažnije da budemo zahvalni na organskoj prirodi naše katoličke vjere i da cijenimo tradiciju kojoj pripadamo, i po kojoj je Vjera došla do nas.
P: Jeste li prihvatili velike promjene nakon koncila s oduševljenjem?
O: Evo što se dogodilo ubrzo nakon Koncila – bio sam u malom sjemeništu u to vrijeme, a mi smo pratili ono što se događa na Koncilu – ali događaji nakon koncila bili su toliko jaki, pa čak u nekim slučajevima nasilni, da moram reći kako sam se čak i kao mladić, počeo pitati neke stvari – je li ovo doista ono što je koncil namjerio?- jer sam vidio kako su mnoge lijepe stvari koje su bile u Crkvi odjednom nestale, čak ih se više nije ni smatralo lijepima. Mislim, na primjer, na velike tradicije gregorijanskog korala ili uporabu latinskog u slavljenju Svete Liturgije. Tada je također takozvani ‘Duh Drugog vatikanskog’ imao utjecaj i na druga područja – primjerice, moralan život, učenje vjere- a onda smo vidjeli kako toliki svećenici napuštaju svoju svećeničku službu, toliko časnih sestara napušta vjerski život. Dakle, bilo je svakako aspekata u postkoncilskom razdoblju koja potiču na pitanja.
P: Vi ste zaređeni za svećenika 1975. Jeste li mislili kako je u Crkvi nešto pošlo po zlu?
O: Da, vjerujem u to. Na neki način, izgubili smo snažan osjećaj središnje uloge svete liturgije i, prema tome, svećeničke službe u Crkvi. Moram reći, bio sam tako čvrsto i jasno odgojen u vjeri, i imao tako duboko razumijevanje poziva, da nikada nisam mogao odbiti učiniti ono što je Gospodin od mene tražio. Ali primijetio sam da je nešto definitivno otišlo krivo. Svjedočio sam, na primjer, kao mladi svećenik, prazninama u katehezama. Katehetski tekstovi su bili toliko siromašni. Tada sam bio svjedok liturgijskih eksperimentiranja- nekih se jednostavno ne želim ni prisjetiti, gubitka pobožnog života- sudjelovanje na nedjeljnoj misi počelo se stalno smanjivati; sve su to meni bili znakovi da je nešto pošlo po zlu.
Up date: Primijetili smo da je cijeli intervju s kardinalom Burkeom objavljen na Laudato.hr, pa preporučujemo.
