“Revolucija” pape Franje u upravljanju Crkvom ne gubi na svom intenzitetu.
U svojim prvim mjesecima kao Sveti Otac, papa Franjo je odmah premjestio na niže rangirane položaje tri istaknuta člana rimske kurije: kardinala Maura Piacenza, nadbiskupa Guida Pozza, i biskupa Giuseppea Sciacca, koji su zbog svog teološkog i liturgijskog senzibiliteta svrstani među najviše poklonike Ratzingera u Rimskoj kuriji.
Ista sudbina zadesit će i španjolskog nadbiskupa iz Opusa Dei, Celsa Morga Iruzubieta, tajnika Kongregacije za kler, koji je predodređen za odlazak iz Rima radi biskupstva u manjoj biskupiji.
Ali sada je izgledna još uglednija dekapitacija.
Sljedeća žrtva bi zapravo trebao biti američki kardinal Raymond Leo Burke, koji sa mjesta prefekta Vrhovnog suda Apostolske signature ne bi bio unaprijeđen- kao što su neki maštali na blogosferi- na zahtjevno, ali prestižno mjesto u Chicagu, nego degradiran na pompozan- ali crkveno vrlo skroman – naslov “kardinala zaštitnika” Malteškog viteškog reda, čime bi zamijenio trenutnog poglavara, Paola Sardia, koji je nedavno prešao 80.-u godinu.
Ako se potvrdi, Burkov egzil će biti još drastičniji od onoga koji je zadesio kardinala Piacenza, koji je izašao iz važne Kongregacije za kler, ali je bar ostao u čelništvu kurijalnih dikasterija.
Burke će umjesto toga biti potpuno uklonjen iz Kurije i zaposlen na čisto počasnom položaju, bez ikakvog utjecaja na upravljanje sveopćom Crkvom.
Kako se čini, bio bi to potez bez presedana.
Burku je tek 66 godina i time je još uvijek na vrhuncu svoje crkvene karijere. U liturgijskom i teološkom smislu, on je vrlo blizak senzibilitetu Josepha Ratzingera. Veliki stručnjak za crkveno pravo, imenovan je za šefa apostolske Signature baš iz tog razloga, i ne boji se slijediti ga bez obzira na neugodne posljedice. Kao i kod tumačenja članka zakona 915. – da budemo precizni- on je potvrdio nemogućnost davanja pričesti onim političarima koji uporno i javno podupiru pravo na pobačaj.
Slobodan u svojim izjavama, Burke je bio među vrlo rijetkima koji su dali kritički osvrt na “Evangelii Gaudium“, ističući kako je to po njegovom mišljenju više orijentacijski nego pravi magisterijalan dokument. A s obzirom na nadolazeću Biskupsku sinodu, on je u više navrata zauzeo stav protiv ideje kardinala Waltera Kaspera – koji je, dobro je poznato, u milosti pape Franje.
Za dublju analizu vidi post kod Father Z ovdje
