Više od tri mjeseca nakon što je Dikasterij za nauk vjere izdao dekret kojim je proglasio izopćenje vodstva Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX), i dalje ostaju otvorena pitanja o svim posljedicama raskola toga bratstva.
Konkretno, još uvijek nije razjašnjeno jesu li sakramentalne ispovijedi i odrješenja koje podjeljuju svećenici toga bratstva valjani te mogu li ti svećenici valjano primiti ženidbenu privolu katolika koji sklapaju ženidbu.
Kanonska pitanja pojavila su se u srpnju, nakon što je dokument Dikasterija za nauk vjere ustvrdio da su oba sakramenta, kada ih podjeljuju svećenici FSSPX-a, nevaljano podijeljena. Međutim, iz Vatikana nisu stigli jasni odgovori.
U međuvremenu, izvješća o novom kanonskopravnom mišljenju drugoga vatikanskog dikasterija upućuju na to da tvrdnja Dikasterija za nauk vjere možda nije točna. To bi značilo da se Vatikan ponovno suočava sa situacijom u kojoj različiti dikasteriji nude oprečna tumačenja važećega crkvenog prava.
Vatikan je u srpnju proglasio izopćenje petorice biskupa FSSPX-a zbog sudjelovanja u nedopuštenom biskupskom ređenju. Jedan od njih bio je biskup koji je obavio ređenje, a preostala četvorica oni koji su primili sakrament.
Uz dekret, Dikasterij za nauk vjere objavio je i objašnjenje s dodatnim pojedinostima o posljedicama čina raskola, kao i njegovim moralnim i kanonskim učincima, kako za samo bratstvo tako i za osobe povezane s njim.
Međutim, nekima je to objašnjenje otvorilo više pitanja nego što je ponudilo odgovora. Među najvažnijima bila su pitanja o kanonskom statusu svećenika povezanih s FSSPX-om, laika kojima oni služe te sakramenata koji se podjeljuju i primaju u kapelama toga bratstva.
Činilo se da se u dokumentu Dikasterija za nauk vjere otvoreno govori o moralnom statusu djelovanja bratstva i osoba koje u njemu sudjeluju, dok je kanonske posljedice razmatrao uz određene ograde. U dokumentu se navodi da su nakon raskolničkih biskupskih ređenja „sveti službenici koji pripadaju Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. u raskolu te ih stoga treba smatrati raskolnicima”.
Premda se ta izjava može činiti kao izravna, pa čak i pravna osuda, ona zapravo podrazumijeva nekoliko važnih razlika. Sudjelovanje u skupini koja je javno poduprla čin raskola i koju vode biskupi raskolnici naizgled jasno upućuje na raskolničko djelovanje. Međutim, tvrdnja dikasterija da svećenike FSSPX-a kao skupinu treba smatrati raskolnicima nije, s pravnoga gledišta, isto što i pojedinačno proglasiti svakoga od njih raskolnikom i izreći mu kaznu izopćenja, kao što je učinjeno u slučaju biskupa.
Ta je razlika važna. Osoba može počiniti kanonski delikt raskola i time automatski podlijegati kazni izopćenja, ali dok crkvene vlasti tu kaznu formalno ne proglase, ona nema puni kanonski učinak.
Kad je riječ o laicima, Dikasterij za nauk vjere bio je još suzdržaniji u svojoj procjeni. Ne dovodeći u pitanje raskolničku narav samoga FSSPX-a, dopustio je mogućnost da laici namjeravaju sudjelovati u raskolu bratstva ili mu se pridružiti, ali je istaknuo da se takva namjera može procjenjivati samo od slučaja do slučaja.
U jednoj je točki, međutim, objašnjenje bilo potpuno nedvosmisleno: „sveti službenici Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nedopušteno podjeljuju sakramente te su sakrament pokore koji oni podjeljuju i ženidba kojoj oni asistiraju nevaljani”.
Kako je već tada primijećeno, bila je to značajna tvrdnja. Ipak, Dikasterij nije ponudio nikakvo kanonskopravno obrazloženje za nju, a na pitanja koja mu je o toj temi uputio portal The Pillar nije odgovorio.
Problem se odnosi na činjenicu da je za valjano slušanje ispovijedi i podjeljivanje sakramentalnog odrješenja, osim u smrtnoj pogibelji, svećeniku potrebno posebno ovlaštenje (facultas). Svećenicima FSSPX-a to je ovlaštenje dodijelio papa Franjo u sklopu Izvanrednog jubileja milosrđa, a papinskim je dekretom 2016. godine produljeno na neodređeno vrijeme.
Slično tome, papa Franjo je, putem pisma Dikasterija za nauk vjere, ovlastio dijecezanske biskupe da svećenicima FSSPX-a mogu dodijeliti ovlaštenje za asistiranje pri sklapanju ženidbi katolika, čime se ispunjavaju zahtjevi kanonskog oblika potrebni za valjanost ženidbe.
Sveta Stolica dosad nije objavila da su ti dokumenti službeno opozvani.
Tako je nastalo svojevrsno kanonskopravno ničije područje između tvrdnje Dikasterija za nauk vjere i stvarnoga stanja na terenu, koje ostaje neobjašnjeno i pravno nerazriješeno.
Izopćenje zabranjuje izvršavanje dodijeljenih ovlaštenja, ali ih ne opoziva izričito. Prema kanonu 1335. Zakonika kanonskoga prava, svećenik koji podliježe izopćenju koje još nije formalno proglašeno može valjano podjeljivati sakramente kada ih katolik zatraži.
Čini se da među kanonistima prevladava mišljenje kako ovlaštenje za valjano slušanje ispovijedi i dalje vrijedi, uključujući i među stručnjacima koji rade u različitim rimskim dikasterijima. Razlog je tomu činjenica da je dekret iz 2017. godine, kojim su dodijeljena ta ovlaštenja, formalni čin papinskoga upravljanja. Stoga se može izmijeniti ili povući samo drugim izravnim papinskim činom.
Pitanje ženidbi, međutim, izazivalo je više rasprava – barem do nedavno.
Ovlaštenje svećenicima FSSPX-a da prime ženidbenu privolu katoličkih zaručnika u skladu s kanonskim oblikom nije dodijeljeno univerzalno i izravno papinskim dekretom. Umjesto toga, u pismu Papinske komisije Ecclesia Dei, koja se bavila odnosima s FSSPX-om i bila dio Dikasterija za nauk vjere, predsjednici biskupskih konferencija obaviješteni su 2017. godine da mjesni biskupi mogu, prema vlastitoj prosudbi, dodijeliti takvo ovlaštenje svećenicima bratstva.
Budući da su ovlaštenje dodjeljivali sami biskupi, mogli su ga u bilo kojem trenutku i opozvati. Međutim, kanonisti se nisu slagali oko neposrednih posljedica izopćenja proglašenih u srpnju i objašnjenja koje je objavio Dikasterij za nauk vjere.
Neki su tvrdili da, ako pismo iz 2017. godine, kojim se prenosi papinsko pravno ovlaštenje, nije izričito povučeno, ovlaštenja koja su dodijelili biskupi ostaju na snazi sve dok ih sami biskupi ne opozovu. Drugi su smatrali da to pismo samo po sebi nije izravan papinski pravni čin te da ga Dikasterij za nauk vjere može nadjačati jednostavnom izjavom. Ipak, i oni uglavnom priznaju da bi bilo teško smatrati kako je jedna rečenica u objašnjenju dovoljna da zadovolji kanonskopravne zahtjeve.
Pitanje je postalo još aktualnije ovoga tjedna, kada je jedna francuska internetska stranica izvijestila da je Dikasterij za zakonodavne tekstove, vatikansko tijelo zaduženo za mjerodavno tumačenje kanonskoga prava, odgovorio na ta pitanja na upit jednoga biskupa.
Prema objavljenom izvješću, Dikasterij je ponovio prevladavajuće mišljenje o ovlaštenjima za ispovijed: ako ih papa nije opozvao, ona za svećenike FSSPX-a ostaju na snazi. No otišao je i korak dalje, ustvrdivši:
„Objašnjenje koje je Dikasterij za nauk vjere objavio 2. srpnja 2026. navodi da su ženidbe kojima asistiraju sveti službenici Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nevaljane. Međutim, iz objavljenoga teksta ne proizlazi da je tu izjavu odobrio rimski prvosvećenik s namjerom da opozove ili stavi izvan snage odredbe sadržane u pismu Papinske komisije Ecclesia Dei od 27. ožujka 2017.”
Cjelovit tekst navodnog odgovora nije objavljen, a portal The Pillar nije uspio neovisno potvrditi njegov sadržaj. Stoga je moguće da dokument Dikasterija za zakonodavne tekstove sadrži dodatna obrazloženja ili pojašnjenja konteksta.
Ipak, trenutačno se čini da je tvrdnja Dikasterija za nauk vjere o nevaljanosti ispovijedi i ženidbi u FSSPX-u, s kanonskopravnoga gledišta, jednostavno pogrešna – barem prema tumačenju mjerodavnoga kanonskog tijela samoga Vatikana.
Takvo stanje stvara ozbiljnu pastoralnu zbrku za biskupe u njihovim biskupijama, a da se i ne govori o župnicima koji vjernicima pokušavaju objasniti stvarno stanje raskola u kojemu se FSSPX, prema ovom prikazu, nalazi i koji je crkvena vlast službeno proglasila.
Ono također otvara mogućnost ozbiljnog propusta Dikasterija za nauk vjere u pripremi i kanonskopravnoj provjeri važnog dokumenta o pitanju od svjetskoga značaja – dokumenta čije je objavljivanje bilo najavljeno mjesecima unaprijed.
Dok papa Lav XIV. nastavlja postupnu reformu Rimske kurije, općenito se očekuje da će sadašnji prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Víctor Manuel Fernández, ostati na toj dužnosti barem do isteka svojega petogodišnjeg mandata, predviđenog za 2028. godinu.
Činjenica da njegov dikasterij ni više od tri mjeseca nakon biskupskih ređenja u FSSPX-u nije razjasnio temeljne posljedice raskola toga bratstva vjerojatno će dodatno pojačati pozive da se promjena na čelu dikasterija dogodi i prije isteka mandata.
