Iako Crkva nema službeni stav o izlasku neke zemlje iz Europske Unije, poput slučaja Velike Britanije i pokreta Brexit, brojni biskupi su svojedobno iznijeli osobno mišljenje o toj temi, uglavnom u korist EU-e. Kao i kod većine političkih pitanja, katolici su slobodni oblikovati svoja vlastita mišljenja u dobroj savjesti, a u Velikoj Britaniji katolici se mogu naći na obje strane rasprave.
Jacob Rees-Mogg, član Parlamenta te jedan od najpoznatijih katoličkih političara u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan je od vodećih glasova u korist Brexita. U intervju za Catholic News Agency, razgovarao je o svojim stajalištima i katoličkim argumentima za napuštanje EU, te zašto nije iznenađen što mnogi u Crkvi daju prednost Uniji.
“Mislim da još uvijek postoji velika naklonost prema EU zbog njenog podrijetla”, rekao je za CNA. “Kao projekt, prvo su je gurali kršćanski demokrati iz zemalja članica utemeljiteljica, s namjerom da ima kršćanski i demokratski etos.”
Međutim, Rees-Mogg je mišljenja kako je, unatoč svom podrijetlu koje je bilo ukorijenjeno u demokratskoj i kršćanskoj viziji Europe, ta baština odavno napuštena.
“Treba podsjetiti da unatoč snažnim primjedbama uzastopnih papa, u predloženom ustavu Europske unije [koji su francuski i nizozemski glasači odbacili, a postao je u konačnici Lisabonski sporazum], nije bilo spomena ni Boga niti kršćanske europske baštine. Dakle, bez obzira na podrijetlo, EU je sada izrazito sekularna država”.
Rees-Mogg je izjavio kako primjere liberalnog sekularizma koji imaju prednost u upravljanju EU nije teško pronaći.
Primjerice, talijanska vlada je 2004. godine imenovala Rocca Buttiglionea povjerenikom Europske komisije, zadužene za prijedloge zakonodavstva EU i upravljanje svakodnevnim poslovanjem Europske Unije. Njegovo je imenovanje ipak povučeno nakon što su drugi političari EU-a prigovorili zbog njegovih katoličkih stavova o braku, obitelji i homoseksualnosti, okarakteriziravši ih kao nespojive s višim vrijednostima Europske Unije.
Rees-Mogg je istaknuo kako EU također čvrsto podržava širenje pobačaja u Africi, nazivajući ovakvu politiku “malim, ali indikativanim” primjerom načina rada i pokazateljem vrijednosti Europske Unije.
Umjesto kršćanske ili čak sekularne, ali neutralne organizacije, Rees-Mogg je sugerirao kako se EU može bolje razumjeti kao entitet “koji se vjerojatno kreće u smjeru otpadničke države; što je povijesno Crkva smatrala najgorim ishodom.”
Kao politička struktura, EU bi trebala funkcionirati kao demokratsko tijelo u kojem zemlje sudionice udružuju svoje suverenitete u službu zajedničkog dobra.
Nedavno je papa Franjo u više navrata govorio o “klerikalizmu” u Crkvi u kojem se vlast vrši, pa čak i zloupotrebljava, samo za dobrobit onih na vrhu i bez usmjeravanja na ljude kojima bi trebali služiti odnosno prema kojima su odgovorni.
Prema Rees-Moggu, slična vrsta dinamičnosti djeluje unutar EU-a koja, kako kaže, funkcionira u praksi kao “klerikalna država” u kojoj je suverenost naroda predana jednoj eliti, odnosno nije podijeljena među jednakima.
“Ako pogledate kako europski čelnici dolaze na vlast u EU, imenovani su i odgovorni jedni drugima, a ne narodu. Europska komisija je konačna destinacija ogromnog broja političara koje su birači odbili u svojim zemljama, čak i vlastitim strankama. Oni su elita koja se brine za svoje.”
Jedan od principa katoličkog socijalnog nauka je supsidijarnost, organizacijsko načelo u kojem se odluke donose na najnižoj mogućoj razini, kako bi se omogućila veća odgovornost i odaziv na potrebe zajednice. Taj princip je ugrađen u osnivačke ugovore EU-a, no Rees-Mogg upozorava kako to i nije neka garancija te ga treba uzeti s oprezom. “Osim toga, treba imati naumu da je preuzet od možda i najcentraliziranije organizacije na svijetu. Nacionalna država je ta koja je na kraju podređena narodu putem izbora, te je nacionalna država jedina koja ispravno služi ljudima i brani njihove interese”.
