U ovom oceanu prijevara, mnogi laici su razočarani svojim prelatima: “Gdje je pobuna zbog zabluda i sablazni, gdje su ‘dobri biskupi’; i gdje su sinovi Atanazija?
Moramo se sjetiti da je Atanazije (3. st.) bio čak u manjini među manjinom. Najprije je bio u manjini među biskupima koji nisu bili zavedeni arijanizmom, a onda je bio u manjini među pravovjernim biskupima koji su se usudili podići bunu zbog sablazni i zla.
Dobre ljude nije teško pronaći, ali dobri i hrabri ljudi su rijetkost. Čvrstoća i postojanost nisu obilježje ljudske rase.
Drevna hebrejska mudrost govori nam da ‘Strah čovjeku postavlja zamku’ (Izr 29, 25), a nema sumnje da mnoge biskupe ne veseli pomisao na progonstvo, pogotovo gledajući povijest ovog pontifikata – smjenjivanje, odbacivanje i marginaliziranje onih koji nisu u skladu s trenutnom ‘agendom’. Posljedice mogu biti teške: sjetite se da su nadbiskup Viganò i otac Kalchik u ilegali.
Stoga će Marijina peta vjerojatno biti sastavljena od manjine među manjinom svećenika i prelata – dobrih ljudi koji su i hrabri – te laika. Često se to događa: Atanazije nije bio u modi, Ilija je bio dio male manjine, a dok su se svi klanjali Nabukodonozorovom zlatnom kipu, samo su ga trojica – Šadrak, Mešak i Abed Nego odbili štovati.
Uz posjedovanje stožerne kreposti jakosti, smatram da Atanazijevi sinovi trebaju biti duboko ukorijenjeni u bogoslovne kreposti: vjeru, nadu i ljubav. Strah za čovjeka predstavlja zamku, ali “savršena ljubav izgoni strah” (1 Iv 4,18).
Supružnici koji se međusobno vole, spremni su položiti svoje živote jedno za drugo; roditelji će skočiti u vatru kako bi spasili svoju djecu. Biskupi koji vole Krista i njegovu Crkvu bit će neustrašivi u naviještanju istine, a kada postanu persona non grata bit će to mala cijena koju trebaju platiti za služenje Kralju.
Atanazijevi sinovi će imati nadnaravnu vjeru. Oni će doista štovati Boga i vjerovati da jednog dana moraju položiti račun pred Kristovim sudom za svoje odluke u ovom životu. Želja za čašću i moći bit će nadvladana strahom vatrenog pakla i nadom da će čuti riječi: “Valjaš, slugo dobri i vjerni! “
Živjet će život u svjetlu vječnosti. Moć i prestiž će smatrati bezvrijednim u usporedbi sjedinjenja s Kristom.
Njihova će nada biti nebeska nagrada, a ne kratkotrajna nagrada korumpiranoga crkvenog poretka. Oni neće prodati svoju dušu za crveni šešir, a ako im se postavi pitanje: “Možete li biti sretni ako će sve što ćete imati biti hrana, odjeća, krov nad glavom i zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim?”, odgovorili bi s glasnim “Da!”
Odlomak iz objavljenog članka u Crisis Magazine
