Homoseksualnost u redovima katoličkog klera glavni je uzrok krize spolnog zlostavljanja maloljetnika i iz temelja potkopava temeljno poslanje Crkve.
Španjolski biskupi objavili su početkom mjeseca izvješće o kleričkom zlostavljanju maloljetnika, temeljeno na svjedočanstvima gotovo tisuću žrtava zlostavljanja i pri tome je otkriveno nevjerojatnih 728 predatora, od kojih su preko 99 posto bili muškarci. Izvješće je također otkrilo da su gotovo 82 posto žrtava bili muškarci.
Ova statistika samo jedna od brojnih koje pokazuju krizu u Crkvi diljem svijeta, i pritom pokazuje da je glavni, pa čak i temeljni problem iza krize kleričkog zlostavljanja maloljetnika homoseksualnost.
Američki biskupi zatražili su Koledž John Joy da 2004. godine napravi analizu, tj. izvještaj, vezan uz spolno zlostavljanje maloljetnika od strane klerika i izvještaj je pokazao da su dječaci (muškarci) činili 81 posto žrtava. U Francuskoj je izvješće o seksualnom zlostavljanju svećenika objavljeno 2021. godine i potvrđuje da su svećenici i redovnici/ice zlostavljali više od 330 000 djece, uz napomenu da su 80 posto žrtava bili muškarci. U Irskoj se pojavljuju nove priče o raširenom spolnom zlostavljanju maloljetnika u internatima za dječake. Još uvijek nije dovršena istraga o zlostavljanja u Portugalu, ali je otkrila da su većina žrtava bili muškarci i da su sjemeništa bila najčešće mjesto zlostavljanja.
U permanentnoj krizi zlostavljanja maloljetnika u Crkvi sudjelovali su i crkveni velikodostojnici. Možda najistaknutiji primjer je onaj bivšeg kardinala Theodorea McCarricka. Nekadašnji nadbiskup Washingtona razotkriven je 2018. godine kao serijski zlostavljač maloljetnika, koji je zlostavljao i silovao djecu, ali i odrasle. Sve McCarrickove žrtve bili su muškarci, a omiljeno lovište bilo je sjemenište.
Još jedan istaknuti primjer homoseksualne invazije na Crkvu bio je Marcial Maciel, meksički svećenik koji je utemeljio Kristove legionare i njihov laički ogranak, Regnum Christi. Maciel je optužen za zlostavljanje najmanje šezdesetero djece, ali i za zlostavljanje bogoslova u sjemeništu koje je vodio. Nezakonito je dobio šestero djece i većinu njih je zlostavljao.
Noviji primjer homoseksualne invazije je slučaj argentinskog biskupa Gustava Zanchette, koji je prošle godine osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog spolnog zlostavljanja sjemeništaraca. Tajnica je Zanchetta prijavila Vatikanu još 2015. nakon što je na njegovu mobitelu pronašla homoseksualni pornografski sadržaj. Ali, šokantno je da su vatikanski službenici povjerovali biskupu da mu je telefon hakiran.
Međutim, zaraženost dijela crkvene hijerarhije homoseksualnošću trebala bi mnogo više zabrinuti Vatikan. Pokojni nadbiskup Milwaukeeja, Rembert Weakland, umirovljen je 2002. godine nakon što je otkriveno da je platio gotovo pola milijuna dolara sjemeništarcu s kojim je bio u homoseksualnoj vezi. Monsinjor Jeffrey Burrill, bivši glavni tajnik Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, dao je ostavku na to mjesto 2021. godine nakon što je otkriveno da je koristio aplikaciju Grindr, internetsku aplikaciju za homoseksualce, ali i da je posjećivao homoseksualne barove. Poljski svećenik Krzysztof Charamsa, koji je predavao na Papinskim sveučilištima prije nego što je radio kao savjetnik vatikanske Kongregacije za nauk vjere, objavio je 2015. godine da je homoseksualac.
Anketa Los Angeles Timesa objavljena 2002. godine procjenjuje da homoseksualci čine čak petnaest posto katoličkih klerika. Vlč. Donald Cozzens u svojoj knjizi „Promijenjeno lice svećeništva“ procijenio je da homoseksualci čine između dvadeset do šezdeset posto katoličkog klera. A 2013. godine u izvješću Vanity Faira stoji da je postotak homoseksualnih katoličkih svećenika znatno veći nego u općoj populaciji.
Francuski pisac i istraživač Frédéric Martel procijenio je u svojoj knjizi „Sodoma – U ormaru Vatikana“ iz 2019. godine da homoseksualci čine čak osamdeset posto vatikanskog klera, a tvrdi da je i pokojni kardinal Angelo Sodano, nekoć Državni tajnik Vatikana, homoseksualac.
Martel, koji je i sam homoseksualac, izričito je povezao homoseksualnost katoličkih prelata s trenutnom krizom spolnog zlostavljanja u Crkvi. Napisao je da „iza većine slučajeva spolnog zlostavljanja stoje svećenici i biskupi koji su štitili agresore zbog vlastite homoseksualnosti i straha da bi se ona otkrila u slučaju skandala”. Nadalje je objasnio: „Kultura tajnovitosti koja je bila potrebna za održavanje šutnje o visokoj rasprostranjenosti homoseksualnosti u Crkvi omogućila je skrivanje spolnog zlostavljanja i onemogućila prelate da djeluju“.
Budući da veliki dio zapadnog svijeta slavi sodomiju tijekom “mjeseca ponosa”, nužno je ispitati štetu koju je homoseksualnost nanijela Katoličkoj Crkvi, ostavljajući stotine tisuća malih dječaka i mladića ranjenih, zbunjenih i posramljenih. Veliki crkveni učitelj, sveti Augustin, jednom je napisao: „Oholost je pretvorila anđele u đavle“.
Ponos je također taj koji je svećenike pretvorio u predatore. Ali Augustin nudi i rješenje: „Poniznost je ono što ljude čini anđelima“. Dok se ostatak svijeta zbunjuje nad “ponosom“, katolici bi dobro učinili da oponašaju božansku suprotnost ponosu, a to je poniznost. I nema većeg uzora ove plemenite kreposti od samog Krista.
Dok suvremeni kršćanin radije misli o Kristu kao o nekoj vrsti pomirljivog hipija sa supermoćima, sam Krist nam govori drugačije. Ratnički Krist objavljuje: „Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač“ (Mt 10, 34). Neposredno prije svog raspeća, Krist čisti Hram nasiljem, tjerajući one koji kvare ovo sveto mjesto.
Također, tako govori sveti Augustin tvrdeći da trebamo očistiti Svetu Majku Crkvu. Kada vidimo našu subraću katolike – a posebno klerike – da čine teške grijehe, trebamo ih prozvati. Sv. Augustin je napisao: „Zaustavite koga možete, obuzdajte koga možete, prestrašite koga možete, ali nemojte šutjeti“.
Da bi se Crkva oslobodila homoseksualne zaraze, mora se osuditi sama homoseksualna zaraza. Homoseksualna trulež nije novi razvoj. Ali seksualna revolucija i društvena normalizacija seksualne devijantnosti i degeneracije pogoršali su stanje društva i čak doveli neke u Crkvi, poput isusovca Jamesa Martina, da je prihvate, prigrle, pa čak i promoviraju.
Srećom, imamo primjere svetaca na koje se možemo ugledati u suočavanju s tim. Još u jedanaestom stoljeću sv. Petar Damjan pobunio se protiv homoseksualnosti u redovničkim zajednicama, postavljajući pitanje: „Za Boga miloga, zašto vi prokleti sodomisti težite za vrhuncima crkvenog dostojanstva s tako vatrenom ambicijom?“. Svetac je 1094. godine napisao pismo papi Lavu IX., upozoravajući ga na razvrat koji se događao među klerom i u pismu je ponovio vatrenu osudu sodomije.
Dok se neki (poput spomenutog o. Jamesa Martina) žale da bi konzervativni (pravovjerni) katolici mogli biti preoštri u svojim prijekorima homoseksualnih svećenika, primjer sv. Petra Damjana govori drugačije. Napisao je da homoseksualnost „onečišćuje tijelo, gasi svjetlo uma, istjeruje Duha Svetoga iz hrama ljudskog srca i daje ulaz đavlu, stimulatoru požude… Sve onečišćuje, sve prlja, sve zagađuje“.
Ima još oštrije riječi za biskupe koji se upuštaju u homoseksualne odnose sa svojim svećenicima:
„Tko može očekivati da će stado napredovati kad je njegov pastir tako duboko zapao u utrobu đavla koji će od klerika napraviti ljubavnicu, a od muškarca ženu? Koji će, svojom požudom, poslati sina kojeg je duhovno rodio za Boga u ropstvo pod željeznim zakonom sotonske tiranije“.
Gledajući Krista i njegove svece kao i primjer, vidimo da je protuotrov za homoseksualnu zarazu, koju je sveti Petar Damjan nazvao „razornom kugom i gnojnom bolešću“, u poniznosti i hrabrosti.
Poniznost je vrlina koja se suprotstavlja ponosu. Oholost je porok koji omogućuje lošim biskupima da sodomiziraju svoje klerike i da već idućeg jutra govore o moralu s propovjedaonica – i to je opaka zastava pod kojom marširaju današnji sodomisti. Hrabrost je protuteza kukavičluka s kojim homoseksualni svećenici i biskupi skrivaju svoje grijehe jedni pred drugima.
Ovog lipnja molimo za čišćenje Hrama (Crkve).
