Zašto je Isus usporedio dan dolaska Sina Čojvečjega sa danima Noe? Moramo najprije vidjeti da su oba događaja vezana uz dan suda i dijeljenja pravednih od nepravednih. Čim je Noa dovršio gradnju i ušao u lađu sa grupicom koja ga je slušala započeo je potop.
Sama riječ Došašće upućuje na nečiji dolazak i poziva nas na prije svega nutarnju pripravu za taj dolazak.
Jer to ipak nije bilo čiji dolazak. Riječ je naime o dolasku samoga Krista Gospodina. On je već došao među nas, ali opet će doći u slavi… U tom smislu nam je vrijeme došašća tako raspoređeno na dva dijela da razmišljamo o ta dva Kristova dolaska.
Sve što radimo, zapravo čitav naš život smješten je između ta dva Kristova dolaska. I naš kršćanski život ovisi o nutarnjem promišljanju toga otajstva. To je kao stalni rad na gradnji Noine lađe.
Sva građa i sredstva za gradnju su nam osigurana prvim Kristovim dolaskom. Koliko budemo radili na tome bit ćemo budni za drugi Kristov dolazak, koji će kao i potop biti iznenadan svima onima koji nisu koristili ono što im je bilo također stavljeno na raspolaganje.
BUDNOST JE DOSLJEDNOST…
Zašto je Isus usporedio dan dolaska Sina Čojvečjega sa danima Noe. Moramo najprije vidjeti da su oba događaja vezana uz dan suda i dijeljenja pravednih od nepravednih. Čim je Noa dovršio gradnju i ušao u lađu sa grupicom koja ga je slušala započeo je potop.
Lađa je simbolika Crkve, a gradnja lađe tiče se poslušnosti Božjoj riječi i nepromjenjivom Isusovu nauku. Svi oni kojima je to smiješno i zatucano, kojima je gradnja takve lađe postala mračni i strašni i zatucani srednji vijek, takvi odustaju od gradnje po Isusovu nauku i uvode nešto po svom, nešto lakše, brže, jednostavnije i modernije.
Tako, malo po malo, događa se kod takvih udaljavanje od Isusove lađe (Crkve) i udovoljavanje porivima raznih izrugivačkih skupina. Noi su se rugali zbog njegove tvrdoglavosti i konzervativne dosljednosti. Noa im je vjerojatno samo rekao: „Ja ne znam drugačije nego onako kako mi je Bog zacrtao od samog početka.“
Odluka za dosljedno držanje Božje riječi, Isusova nauka, ili odluka za mijenjanje i prilagodbu prema svom trenutnom nagnuću i željama tiče se opredjeljenja za nešto ili nekoga. Tako dolazi i do podjele na dvije suprotne strane. To dijeljenje se tiče temeljnog opredjeljenja, odnosno za koga se čovjek u konačnici opredjelio u svome srcu.
Jedan perzijski car je ponudio zarobljenim neprijateljskim vojnicima da izaberu između brzog i bezbolnog pogubljenja ili prolaska kroz velika crna vrata koja su bila pred njima.
Vojnici su izabrali brzo i bezbolno pogubljenje, jer su se bojali strahota koja su ih mogla čekati iza onih vrata. I ta je njihova odluka bila konačna, te nisu od nje odustali ni nakon što im je car ponudio da još jednom razmisle. Prije samog pogubljenja molili su cara da im sad kaže koje su ih sve strahote čekale iza vrata. „Iza tih vrata vas je čekala sloboda“, odgovorio im je car.
Čovjekova sklonost za brzim rješenjima, brzim užicima i sl. udaljuje ga od pravog života. U tom smilu usporedba dolaska Gospodina s danima Noe, jer se ljudima činilo nelogično ono što Noa čini iz dana u dan, iz godine u godinu. Noa se dosljedno držao onoga nacrta i naputka kojeg je od Boga primio na početku. Dosljednost je konzervativnost koja čuva od korupcije i pokvarljivosti.
Uzmimo usporedbu sa konzervom paštete. Sve dok je zatvorena može godinama biti sačuvana. Čim je jednom otvorite, ako je niste odmah pojeli, već nakon nekoliko dana će se pokvariti i morat ćete je baciti ako se ne želite otrovati.
Onaj tko se dosljedno bude držao Božje riječi neće se pokvariti i sačuvat će budnost za drugi Isusov dolazak. Onaj pak koji bude drsko po svom uvodio neke novitete taj će se otrovati vlastitim sadržajem i odnijet će ga iznenadni potop.
Gospodin upozorava svoje učenike i upućuje isto upozorenje nama danas da ne budemo kao oni koje je odnijela potopna voda, nego da ostanemo vjerni njegovoj Riječi, njegovu nauku koji je predan apostolima i definiran na crkvenim saborima.
Budnost je dosljednost od kraja! Samo tako ćemo u onaj iznenadni dan biti odijeljeni od nevjernih i biti uzeti Bogu, među vjerne. Ostati u lađi, držati se lađe znači sačuvati vjernost.
Sa stranice dominikanci.hr
