Naslovnica Vatikan Institut Ivana Pavla II. u Rimu više ne odražava ciljeve svog osnivača

Institut Ivana Pavla II. u Rimu više ne odražava ciljeve svog osnivača

Prije gotovo četiri godine papa Franjo promijenio je smjer Papinskog instituta za proučavanje braka i obitelji sa sjedištem u Rimu i “ponovno osnovao” akademsku instituciju koju je Ivan Pavao II. osnovao s kardinalom Carlom Caffarrom 1981. godine.

Od tada su se dogodile mnoge promjene, a kritičari današnjeg instituta kažu da je danas teško prepoznatljiv, osoblje vjerno učiteljstvu pokojnog pape je protjerano, a zaposleni su novi članovi višeg i nižeg fakulteta koji otvoreno proturječe učenju Ivana Pavla II. Stoga nekih inzistiraju da se naziv instituta mora promijeniti.

Papa Franjo objavio je svoje apostolsko pismo Summa Familiae Cura, objavljeno u motu proprio, koje je promijenilo ime u Papinski teološki institut za brak i obiteljske znanosti Ivana Pavla II., samo 13 dana nakon što je 6. rujna kardinal Caffarra, nadbiskup emeritus u Bologni, umro.

Od tog trenutka, navedeno je u apostolskom pismu, preimenovano će tijelo nastaviti rad Sinode o obitelji iz 2014.-2015. smjerom apostolske pobudnice iz 2016. koja je proizašla s tih sjednica, Amoris Laetitia – dokument značajan po tome što je izostavljena bilo kakva referenca na Veritatis Splendor, encikliku Ivana Pavla II. o moralnoj teologiji.

Veza kardinala Caffarre s vremenom uspostave novog instituta nije bila slučajna. On je, zajedno s kardinalima Walterom Brandmullerom, Raymondom Burkeom i Joaquimom Meisnerom, poslao pet pitanja, odnosno dubia, Kongregaciji za nauk vjere u jesen 2016. godine u pokušaju da raščisti „ozbiljnu dezorijentaciju i veliku zbrku“ koja je, rekli su, Amoris Laetitia izazvao.

Do danas, Papa niti formalno nije odgovorio na dubia, niti je kardinalima ponudio audijenciju da razgovaraju o tom pitanju, a u međuvremenu su dvojicu od četvorice – kardinal Caffarra i kardinal Joachim Meisner – preminuli prije nego što im se ta želja ispunila.

Umjesto toga, ovaj je pontifikat i dalje demontirala instituciju koja je, poput Veritatis Splendor, trebala poslužiti kao bedem protiv neslaganja s enciklikom Pavla VI. iz 1968. Humanae Vitae, te je reformirala instituciju kako bi se više poklapala s idealima postavljenim u Amoris Laetitia.

Osnovan kao sastavni dio Rimskog papinskog Lateranskog sveučilišta, institut je bio plod Sinode o obitelji iz 1980. i apostolske konstitucije sa te sinoda, Familiaris Consortio (O ulozi kršćanske obitelji u suvremenom svijetu). Ivan Pavao II. želio je pontifikalni institut jer je bio uvjeren da će obrana i promicanje braka i obitelji biti jedan od najvažnijih elemenata misije Crkve u trećem tisućljeću, rekao je svojedobno kardinal Caffarra.

Pokojni poljski papa, dodao je, želio je “na intelektualnoj razini izgraditi odgovarajuću antropologiju, unutarnju teologiju tijela i racionalne – filozofske i teološke – temelje za Humanae Vitae”.

No, skori kraj tog instituta kako je zamišljen, rano se uočio u pontifikatu pape Franje kada niti jedan član Instituta nije bio predstavljen na prvoj Sinodi o obitelji 2014. godine.

Nepune dvije godine kasnije, u kolovozu 2016., nadbiskup Vincenzo Paglia, koji se suočio s kritikama i zbog vodstva Papinske akademije za život (2017. imenovao je teologa koji zagovara pravo na pobačaju, Nigela Biggara, članom akademije a u lipnju izrazio podršku promjeni učenja Katekizma o homoseksualnosti) ali je ipak imenovan kancelarom instituta.

Promjena imena instituta u 2017. godini dodatno je zazvonilo na uzbunu. Stanislaw Grygiel, jedan od utemeljitelja instituta i bivši prijatelj Ivana Pavla II, izjavio je da je „Odmah nakon osnivanja novog Instituta, tijekom sastanka profesora i akademskih vlasti, zatražio sam da se ukloni ime Ivana Pavla II. sa naslova Instituta – ali bez učinka.”

U međuvremenu je institut objavio da zapošljava oca Maurizia Chiodija, talijanskog moralnog teologa koji se ne slaže s Humanae Vitae i podučava da “odgovorno roditeljstvo” može obvezati bračni par da koristi umjetnu kontrolu rađanja. Otac Chiodi također je na temelju Amoris Laetitia tvrdio da je potrebno ići dalje od “prirode” i razmotriti mogućnost da homoseksualni činovi u određenim okolnostima mogu biti moralno prihvatljivi.

Institut je također angažirao oca Pier Davidea Guenzija, profesora antropologije i etike rođenja na Sveučilištu u Milanu, koji je također poznat po propitivanju moralnih apsoluta. U intervjuu za Avvenire, novine talijanske biskupske konferencije, razmatrao je pitanje mogu li homoseksualni činovi ikada biti zakoniti i ustvrdio da se prirodni zakon “mora neprestano preispitivati”.

Znakovi da su ove promjene utjecale na institut pojavili su se početkom ove godine kada je na svojoj Facebook stranici institut objavio članak iz Huffington Posta koji simpatizira “socijalno evanđelje” predsjednika Joea Bidena. Neki komentatori ispitivali su zašto se institut bavi davanjem podrške i hvali Bidena na platformi društvenih medija, na što je šef ureda za tisak instituta Arnaldo Casali komentirao da “obrana prava na pobačaj ne znači obranu pobačaja”. Dodao je da “prije svega, ako moramo dodijeliti licence za katoličanstvo na temelju političkih stajališta, vrlo malo političara moglo bi se opisati kao katolike.”

Casali, koji nije teolog, ali jest dobrog prijatelja nadbiskupa Paglie iz vremena kada je bio biskup Ternija, ispričao se zbog komentara.

Riccardo Cascioli, urednik katoličkog dnevnika na talijanskom jeziku La Nuova Bussola Quotidiana vjeruje da bi bilo prikladnije preimenovati ga u “Institut Amoris Laetitia” ili nešto slično. Zadržavanje imena pokušaj je zataškavanja uništavanja kurikuluma koji je želio Ivan Pavao II., vjeruju neki bivši djelatnici i studenti, a time i sredstvo manipulacije biskupima nesvjesnih nedavnih promjena.

Ove vrlo javne promjene nisu prošle nezamijećene, pogotovo među studentima željnih promicanja učenja Ivana Pavla II. Taj polagani, ali postojani odmak od vizije pokojnog Pape utjecao je na upise, a institut je navodno bio prisiljen smanjiti neke studije jer nisu privukli minimalan broj studenata. Neka izvješća idu tako daleko da pretpostavljaju da su izgubila 90% studenata. Premještanje naglaska s teologije na ljudske znanosti navodi se kao drugi problem, zajedno s relativističkim pomakom koji promovira institut za kojeg kritičari kažu da napada prirodnu obitelj.

Izvor