U Božjoj Providnosti nema slučajnosti, a čuda dolaze kada ih najmanje očekujemo. Zapravo, rekao bih da su čuda po definiciji neočekivana jer su to nebeski trenuci Božje moći koja se šulja iza granica naravnog i donosi nam blažene nadnaravne trenutke.
Kada je prošle godine bilo najavljeno da se razmatraa poništenje presude u korist Roe, ja, kao i mnogi, nisam mislio da će do toga doći. Naravno, sudci Vrhovnog suda su u većem broju bili za život na papiru, ali pravne odluke su često komplicirane.
Osim toga, tko je znao kako će se Trumpovi suci ponašati pod pritiskom?
Onda se uz to dogodilo nešto čudesno, to jest neočekivano, jer je papa Franjo odlučio Rusiju i Ukrajinu posvetiti Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Tvrdim da ono što se dogodilo zapravo može biti rezultat Papinih postupaka u ožujku, ne tvrdim da se dogodio potpuni trijumf Bezgrješnog Srca, ili da je nastupilo doba mira. Umjesto toga, samo promatram događaje kroz prizmu katoličke vjere, proročanstava i liturgijskog kalendara.
Na trenutak razmislimo kako bi to moglo izgledati kada bi nam nebo dalo znak da je posveta pape Franje bila ugodna Bogu.
Mogli bismo zamisliti razne scenarije, siguran sam.
Po mome mišljenju, ukidanje najznačajnijeg zakona o pobačaju u najmoćnijoj naciji na svijetu mogao bi biti znak s neba. Naravno, moglo bi biti da to nema nikakve veze s Papinim postupcima u ožujku, ali u priči ima još nešto.
Odluka o ukidanje presude u korist Roe je objavljena na blagdan Presvetog Srca, koji je ujedno i tradicionalni blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Da, blagdan je po starom kalendaru pomaknut na sljedeći dan zbog prevlasti Kristove svetkovine, a dan prije u novom. Međutim, barem u prijašnjim godinama, to je još uvijek bilo uoči blagdana Ivana Krstitelja, a još uvijek se slavi kao njegov rođendan u mnogim povijesno katoličkim zemljama. Naime, to je u kulturnom smislu bio blagdan sv. Ivana Krstitelja, a ujedno i stvarni blagdan Presvetog Srca Isusova.
U ovome providonosnom susretu Presvetog Srca i Ivana Krstitelja potrebno je shvatiti smisao susreta.
Razmotrimo prvi susret između Isusa Krista i Ivana Krstitelja.
Neposredno nakon Navještenja (25. ožujka, na dan kada je papa Franjo obavio posvetu) Marija je posjetila svoju sestričnu Elizabetu, a Evanđelje kaže da je po Marijinom dolasku „dijete zaigralo u utrobi“ Elizabete. Dakle, razumijemo da je Ivan – koji je bio u dobi od oko šest mjeseci trudnoće – skočio na dolazak svoga Spasitelja, koji je bio u vrlo ranoj fazi života u maternici.
Mogli bismo reći da je prvi susret Ivana Krstitelja i Isusa Krista bio trenutak kada je treperenje Presvetog Srca izazvalo da Ivan Krstitelj poskoči od radosti.
U ovom susretu lako je uočiti pro životno značenje, s obzirom na to da su se sveto dijete i budući svetac mogli povezati na način koji nadilazi puku biologiju. U susretu postoji duhovni element koji nam govori da je Bog nerođene obdario jedinstvenom ljudskom dušom, dakle dostojanstvom odrasle ljudske osobe.
Vrlo je važno podsjetiti i to da je Gospa ostala s Elizabetom točno tri mjeseca, do rođenja Ivana Krstitelja, a onda je otišla.
Sada, ako bi Nebo željelo objaviti svoju prisutnost svijetu, posebno u ovakvom trenutku, mislim da bismo mogli odgovorno uspostaviti nekoliko poveznica. Tri mjeseca nakon što je papa Franjo posvetio Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu, dolazi providonosni dan kada se Presveto Srce i Srce Ivana Krstitelja sudaraju, a na taj isti dan događa se sudsko čudo u kojemu nevina djeca dobivaju svoja prava.
U ovom mjesecu za koji nam je rečeno da je posvećen ponosu, moć sotone je pobijeđena Predragocjenom Krvlju koja kuca u Presvetom Srcu našega Gospodina, koji se utjelovio u beskrajno važnom činu poniznosti.
Osim toga, često se zaboravlja da je Ivanu Krstitelju odrubljena glava zbog njegove obrane braka. Tek kad je prozvao kraljeve perverzne i preljubničke aktivnosti, bio je ubijen. Kako je prikladno da se nebeski branitelj braka umiješa u mjesecu kada se brak najviše ocrnjuje.
Suvremeni svijet je pao u najstrašniji zahvat neo-poganskog ritualizma, a uništenje obitelji i djece koja iz toga proizlaze djeluju kao sakramentali u ovom perverznom društvu.
Međutim, đavao može imati ovaj čas, ali Krist će na kraju imati dan. I, On neće imati svoj dan bez svoje Majke, kao što nam ne bi dao svoje Presveto Srce, a da se prethodno nije utjelovio u utrobi hranjen krvlju koja je dolazila iz Bezgrješnog Srca.
Bitka za život nije gotova, ali snage koje upravljaju našim vladama boluju od tjeskobe jer je njihov preokrenuti pogled na svijet zadobio smrtni udarac.
Ne znam hoće li ono što je učinio papa Franjo donijeti trijumf Bezgrješnog Srca, ali znam da je Presveto Srce pobijedilo Roea, i vjerujem da možemo i papi zahvaliti na tome.
