Onaj tko zaista voli čuva ono što voli, njeguje ono što voli, brine se o onome što voli. Onaj tko voli Isusa čuva njegovu riječ.
Ako me tko voli čuvat će moju riječ …
U Djelima apostolskim slušamo da je zbog nametanja nekih običaja nastala prepirka i raspra… Ako se ne obrežete po običaju ne možete se spasiti – govorili su neki koji su došli sa strane. Djela bez Boga redovito dolaze negdje sa strane i izazivaju podjele.
Uvijek je prisutna ta neka napast da se žele nametnuti neki proizvoljni običaji kao mjerilo vjere i spasenja. Pa, kad se tako nešto dogodi i prihvati, tada se vjera gasi i postaje važnije nešto staro i iznošeno.
Zamislite da ste odlučili nabaviti novo odijelo, a ono staro, iznošeno i puno rupa od moljaca bacite. Svi će vam reći – Lijepo vam stoji novo odijelo. A sad zamislite da se dogodi da požalite za onim starim, odete do mjesta gdje ste ga bacili, skinete novo i obučete staro.
Svi će vas sigurno čudno gledati ili će vam reći – Što je vama? Što vam se dogodilo, opet ste obukli to staro koje sada izgleda još starije nego prije dok niste bili obukli novo?!
Takva napast događa se ljudima koji krenu za Kristom, pa s vremenom na njega zaborave i počnu davati važnost nečemu drugom. Zato su reagirali Pavao i Barnaba i starješine Crkve pozivajući se na autoritet Duha Svetoga koji im je dan.
Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
I mi također trebamo reagirati uvijek kad nam se nameće nešto drugo ispred ljubavi prema Isusu, ispred njegove riječi. Treba ukloniti sve što izaziva uznemirenost i smetenost u duši, u nama i među nama. Naše mjerilo ispravnosti života po novom treba biti:
Koliko Bog stanuje s nama?
Što smo učinili da se Bog nastani u nama?
Koliko slušamo Krista?
Koliko imamo ljubavi prema njemu?
Jesmo li primili njegov mir?
Jesmo li poučljivi poticajima Duha Svetoga? I jesmo li poslušni učiteljstvu Crkve?
ISUSU JE STALO DO NAŠE LJUBAVI PREMA NJEMU…
Zašto? Zato što On po njoj dolazi u srce svakog čovjeka, i zato što je bez toga ljudsko srce prazno. Isus nam tako želi otkriti put nutarnjeg mira, želi nam osigurati svoju trajnu prisutnost. On se nastanjuje u srce onih koji imaju ljubavi za njega, koji čuvaju njegovu riječ i svoj život prilagođavaju njezinim zahtjevima.
LJUBAV SE POTVRĐUJE ČUVAJUĆI…
Onaj tko zaista voli čuva ono što voli, njeguje ono što voli, brine se o onome što voli. Onaj tko voli Isusa čuva njegovu riječ.
Ako me tko voli čuvat će moju riječ …
Dokaz naše ljubavi prema Isusu — je čuvanje njegove riječi.
Pokaži ljubav na djelu, pokaži vjeru na djelu. Upravo to znači čuvati riječ: vjera na djelu, ljubav u praksi.
Ljubav i vjera su pokret, a ne isprazno razmetanje riječima. To bismo mogli izreći: Ne govori mi o ljubavi, pokaži mi koliko me voliš.
Čuvanje riječi povezano je s ljubavlju prema Isusu koja se vidi u životu osobe. Prisutnost samog Boga u našem životu ovisi o tome. Tko nema ljubavi prema Isusu nije sposoban ni čuvati njegovu riječ, i nije sposoban primiti Boga u svoj život.
Kakav je naš odnos s Isusom vidi se iz prakse. Koliko se on nastanio u našem životu vidi se po tome kakav je naš život. Neki daju prednost svemu ispred tog odnosa, i tu je razlog života u neskladu kod mnogih.
Nemoguće je biti negdje sa strane, voditi neki svoj odijeljeni život i govoriti drugome: mi smo zajedno. Ako nekoga volim onda govorim o njemu s ljubavlju, razmišljam o njemu s ljubavlju. Zapravo, nosim ga u sebi, on je stanovnik moga srca s kojim sve dijelim. Isus nam kaže – … k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.
ONO ŠTO NOSIMO U SEBI TO DAJEMO OD SEBE, I NALAZIMO OKO SEBE
Jedan stari čovjek sjedio je pored gradskih vrata. Prolaznici bi mu često postavljali razna pitanja. Jednoga dana neki stranac ga upita: “Kakvi su ljudi u ovome gradu?” “A kakvi su bili ljudi u gradu iz kojeg dolaziš?”, uzvratio je stari čovjek na strančevo pitanje. “U gradu iz kojeg sam upravo došao,” odgovorio je stranac, “ljudi su bili dragi, velikodušni i čestiti; bio je to prekrasan svijet!” “Ti ćeš također otkriti da su ljudi u ovom gradu prekrasni,” odgovori mu na kraju stari čovjek.
Nekoliko sati kasnije drugi stranac pristupio je starcu i također ga upitao, “Kakvi su ljudi u ovom gradu?” “A kakvi su ljudi u gradu iz kojeg ti dolaziš?”, upitao je starac. “U gradu iz kojeg upravo dolazim,” odgovorio je stranac, “ljudi su bili prevaranti i razbojnici; bio je to užasan svijet!″ “Ti ćeš također otkriti da su ljudi u ovom gradu užasni,” glasio je odgovor starca.
Mi gledamo očima našega srca. Ako ima ljubavi u našem srcu mi ćemo vidjeti ljubav. Ako je ondje mržnja i zavist mi ćemo također vidjeti oko sebe samo mržnju i zavist, širit ćemo podjele i nesnošljivosti.
Svatko širi ono što nosi u svom srcu. Tko ne nosi Isusa u sebi kako će ga svojim životom svjedočiti, kako će širiti njegov mir oko sebe.
Ljubav prema Isusu rješenje je za našu sreću, za naš mir. Kad postanemo čuvari njegove riječi, tada ćemo u ljudima oko sebe vidjeti ono što Isus u njima vidi i dat ćemo im onu priliku koju bi im on dao.
KOGA LJUBIŠ I KAKVA TI JE LJUBAV? ONOGA LJUBIŠ ČIJU RIJEČ ČUVAŠ U SEBI… I ONO ŠIRIŠ ŠTO NOSIŠ U SEBI.
Sa stranice dominkanci.hr
