Potreba svjesne budnosti
Kad smo na svetoj misi, kad pristupamo svetoj pričesti moramo shvatiti da dolazimo u izravan osobni kontakt sa samim Isusom Kristom…
Što se bitnoga tada s nama događa? Baš kao u evanđelju, Isus u tom susretu gleda našu vjeru i što nam je u srcu.
Kakva je zaista naša vjera i odnos prema Isusu koji prolazi među nama (dotičemo li ga?) možda se najbolje vidi upravo u odnosu prema euharistiji…
Ljepota Božjega plana darivanja (koje očekuje uzvrat vjernosti i zahvalnosti) ogleda se već u ustanovljenju same starozavjetne Pashe u noći pred izlazak iz egipatskog ropstva. Kuće Izraelaca bile su zaštićene krvlju janjaca (bez mane)…
Isus ustanovljuje Novu Pashu, odnosno euharistiju, gdje on postaje Jaganjac koji nas svojom krvlju štiti od zatora i čija nas žrtva izbavlja iz robovanja đavlu…
U dvorani Posljednje večere skršen je stisak… Podsjetimo se također onoga što se dogodilo u onoj noći kad su Izraelci premazali krvlju janjaca nadvratnik i dovratnik svojih kuća.
Te noći skršen je stisak faraona jer je čitav Egipat udaren smrću prvorođenaca. Na duhovnom polju dogodilo se nešto slično. Naime, Krv Isusova skršila je stisak Sotonin koji je do tada vladao nad nama…
O našem dakle načinu sudjelovanja u svetoj misi ovisi naše putovanje, naš izlazak iz ropstva, naš život u slobodi…
KAKVO JE NAŠE NUTARNJE SUDJELOVANJE U ŽRTVI KOJA JE RASKINULA OKOVE ROPSTVA…?
Kad je Bog davao upute Izraelcima o načinu blagovanja (Pashe) rekao im je – blagujte ga opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina Pasha. (Izl 12, 11)
Sve to upućuje na potrebu kako vanjske, tako posebno nutarnje spremnosti za ono što se događa i što će se dogoditi. Riječ je o potrebi svjesne budnosti…
Sve ovo zapravo svraća naše nutarnje oči prema Isusu, i onome što on čini kad izriče blagoslov nad beskvasnim kruhom i nad kaležom s vinom i kaže – Ovo je tijelo moje…, Ovo je krv moja…
Bog je poručio Izraelcima kako će one noći proći zemljom egipatskom i pobiti prvorođence, kao i da će kazniti sva egipatska božanstva. Samo oni koji budu pod zaštitom žrtvene krvi janjaca te će noći biti zaštićeni (vidi Izl 12, 12-13).
Samo dakle sudionici pashalne žrtve bili su zaštićeni zasluženih kazni… Kad to prenesemo u značenju na nas i naše sudjelovanje u Novoj Pashi (Euharistiji) stvari postaju više nego jasne…
Svi koji su bili u kućama označenim krvlju bili su te noći zaštićeni… Žrtva Jaganjca Božjega ima toliko neprocjenjivo značenje da nam Bog Otac po njoj daruje novi život…
Sve dakle Bog sam čini za nas, pa ako želimo Božju zaštitu moramo se držati u svemu njegovih odredbi. Kao što ni Izraelci koji bi se one noći zatekli izvan kuća označenih krvlju ne bi bili zaštićeni od zatornog daha, tako ni kršćani koji budu tražili izvan onoga što je bio Isusov nalog apostolima u dvorani Posljednje večere… Sjetimo se samo da je Juda napustio tu dvoranu i otišao je u noć, odnosno u smrt…
Žrtva Isusova za naše spasenje ima toliku vrijednost u Božjim očima da je ničim ne smijemo dovesti u pitanje jer bi nas to odvelo izvan dvorane koja je obilježena Krvlju Jaganjčevom.
Kristova žrtva, Euharistija, uživa posebne privilegije pa oni koji dostojno u njoj sudjeluju najbolje su se osigurali…
Moguće je da oni koji se oslanjaju na čudesa i znamenja izgube put spasenja, ali nikako nije moguće da se izgube oni koji uzljube Euharistiju, koji pripremaju svoje srce za susret s Isusom…
Svjesna budnost zato nam je (više nego ikada) potrebna da bismo zaista bili s Isusom čije Tijelo i krv blagujemo.
Sa stranice dominikanci.hr
