Kardinal Müller opovrgnuo je liberalne tvrdnje o svećeništvu i ‘ređenju’ žena u novom intervjuu, rekavši: „U suština sakramenta je da samo muškarac može predstavljati Krista u odnosu prema Crkvi“.
Kardinal Gerhard Müller potvrdio je vječni katolički nauk u intervjuu za jedan krivovjerni medij, izjavljujući da je „sakramentalno nemoguće zarediti žene“ i da je pogrješka misliti i pozivati na ređenje žena.
Prelat je također ukorio pretjerane predodžbe o njegovom suprotstavljanju papi Franji i tvrdnje novinarke kako je seksualno zlostavljanje maloljetnika u Crkvi povezano isključivo s muškim klerom, što je odbacio kao „ideologiju utemeljenu na protucrkvenim predrasudama“ i marksizmu.
U intervjuu za nominalni katolički švicarski mrežni portal kath.ch, kardinal Müller bio je upitan o ideji ‘ređenja’ žena. Bivši pročelnik Kongregacije (sada Dikasterija) za nauk vjere objasnio je kako ovo ne ovisi o „emancipativnim i sociološkim aspektima”.
Umjesto toga, ovisi o načinu na koji je Isus Krist uveo sakrament svetog reda i o pitanju „što pripada ovom sakramentu svećeničkog ređenja”.
Zatim je kardinal Müller nastavio: „Kao što je dio sakramenta braka neraskidiva zajednica muškarca i žene , isto tako je Isus u sakrament svetog reda pozvao apostole, a iz apostolske službe nastala je služba biskupa, prezbitera i đakona”. Ovaj sakrament je, prema riječima njemačkog prelata, „povezan s muškošću“.
„U svojoj muškosti svećenik predstavlja Krista, zaručnika Crkve, koja je Njegova zaručnica”, objasnio je prelat. „On ima nevidljiv odnos sa zaručnicom, Crkvom… U naravi je sakramenta svetog reda da samo muškarac može predstavljati Krista u odnosu prema Crkvi“.
„Slika mladoženje i nevjeste dolazi iz Starog zavjeta i svjedoči o podređenosti”, ustvrdila je u odgovoru novinarka kath.ch Jacqueline Straub. „Drugi vatikanski sabor govori o ravnopravnosti spolova“.
„Slika se ne protivi temeljnoj jednakosti svih ljudi u njihovom osobnom odnosu s Bogom”, odgovorio je kardinal Müller. „Međutim, pokazuje da muškarac ne može postati majka, a žena ne može postati otac – čak i ako postoji tendencija relativiziranja temelja biološke egzistencije… Poziv dolazi od Boga. Čovjek bi se morao žaliti samom Bogu što je stvorio ljudska bića kao muškarca i ženu“.
Upitan mogu li žene biti ‘pozvane’ u svećeništvo, njemački prelat je odgovorio: „Ako je sam Krist utemeljitelj ovog sakramenta, onda ne može sam sebi proturječiti. On nije definirao prirodu sakramenta na ovaj način, a zatim u isto vrijeme pozivati žene na ono što je zapravo u suprotnosti sa simbolikom ovog sakramenta“.
„Uostalom, ne možemo upotrijebiti svoja stavove za osudu Boga zbog nedostatka ljudske logike“, nastavio je kardinal. „Ljudski razum želi se staviti iznad božanskog kako bismo bili u poziciji dokazati nedosljednosti ili čak nepravdu Bogu“.
Na pitanje što se događa ako žene budu ‘pozvane’ za svećeništvo, kardinal Müller je rekao: „To mora biti pogrješka. Žene se ne mogu biti pozvana. To je čisti subjektivizam“.
Na to je novinarka Straub upitala kardinala: „Nekoliko žena zaređeno je 2002. za ‘svećenice’ na Dunavu. Što mislite o tome?“.
„To je bila provokacija nedostojna sakramenta svetog reda. Svećeničko ređenje bilo je nevaljano jer svi zahtjevi nisu bili ispunjeni. Žena ne može biti zaređena za svećenika. To je sakramentalno nemoguće“, odgovorio je kardinal.
Govoreći o krizi kleričkog zlostavljanja maloljetnika u Crkvi, Straub je ustvrdila da su najvažniji čimbenici koji su to poticali muški kler i zatvorena hijerarhija, unatoč činjenici postojanja krize zlostavljanja maloljetnika i u protestantskoj zajednici u Njemačkoj, koja ima oženjene pastora i pastorice. Te je ta kriza zlostavljanja bila nedvojbeno veća po broju zlostavljanih maloljetnika nego u Katoličkoj crkvi tijekom istog vremenskog okvira.
„Ovo je ideologija koja se temelji na protucrkvenim predrasudama”, odgovorio je kardinal Müller. „Statistički gledano, 95% zlostavljanja djece događa se u obiteljima, što nema veze s hijerarhijsko-sakramentalnim uređenjem Crkve i celibatom svećenika“.
„Klerici su općenito pod sumnjom. Tipično je za zagovornike marksističke ideologije da za svoje postupke nije kriv pojedinac, nego kolektiv kojem pripada taj pojedinac”, naveo je zatim kardinal.
„To vjerojatno zvuči podrugljivo ušima onih koji su pogođeni [zlostavljanjem]“, odgovorila je novinarka Straub.
„To je poznati trik kojim se potpomaže prije spomenuta protuklerikalna ideologija pozivanjem na emocije”, odgovorio je kardinal Müller. „Svaka pristojna osoba pati sa žrtvama bilo kojeg zločina. Ali isto tako ne možemo ostati neosjetljivi na one koji su nevino optuženi”.
Upitan o krivovjernom globalnom sinodalnom procesu, bivši prefekt Kongregacija za nauk vjere rekao je da se proces „[ne] smije – kako sam papa Franjo kaže – pogrješno shvatiti kao neka vrsta crkvenog parlamenta koji želi nametnuti ustav koji su napravili pojedinci prema duhu vremena. Ili kao neka vrsta raspravne skupine neobvezujuće prirode, a onda papa na kraju odlučuje čisto proizvoljno“.
„To je nespojivo s katoličkim shvaćanjem Crkve”, naglasio je kardinal.
„Trenutno mišljenje je da katolici moraju samo biti poslušni papi, a da papa ne mora opravdavati svoje izjave pozivanjem na Sv. pismo, apostolsko tradicije i obvezujuće odluke Učiteljstva, nego se držati isključivo svog formalnog autoriteta”, nastavio je kardinal Müller. „Ovo je pretjerano, zapravo lažno shvaćanje primata. Ne postoji apsolutističko shvaćanje crkvene vlasti. Papa također ne može biti instrumentaliziran za vlastitu ‘konzervativnu’ ili ‘modernističku’ agendu, koja zaobilazi bit Crkve kao sakramenta koji je Bog ustanovio za spasenje svijeta“.
Kardinal Müller poznat je po nedvosmislenoj afirmaciji vječnog crkvenog nauka, što je u oštrom kontrastu s nedavnim izjavama kardinala Jean-Claudea Hollericha iznesenim u intervjuu za isti medij. Hollerich – blizak saveznik pape Franje, kojeg je papa prošle godine imenovao u Vijeće kardinala savjetnika (poznato kao C9) – lažno je tvrdio kako odbacivanja mogućnosti ređenja žena „nije nepogrješiva doktrinarna odluka” i stoga bi mogla biti promjenjiva.
Nemogućnost ređenja žena
Papa Ivan Pavao II. je u svom apostolskom pismu Ordinatio Sacerdotalis iz 1994. izjavio da je ontološki nemoguće zarediti žene.
Kongregacija za nauk vjere, na čelu s kardinalom Josephom Ratzingerom, odgovorila je 1995. na dvojbu potvrdivši da se nauk Ivana Pavla II. u Ordinatio Sacerdotalis treba definitivno držati i shvatiti kao onaj koji pripada pologu vjere.
Kardinal Müller razgovarao je 2019. s dr. Maike Hickson s mrežnog portala LifeSitea o pitanju ‘ženskog ređenja’ te dao kategoričko pojašnjenje o katoličkoj zabrani ređenja žena.
Konačna odluka pape Ivana Pavla II. doista je postala dogma za Katoličku crkvu, jer je 1994. papa ovo konačno definirao. Nemogućnost da žena pravovaljano primi sakrament svetog reda u svakom od tri stupnja je istina sadržana u Objavi i stoga je nepogrješivo potvrđena od strane crkvenog Učiteljstva.
To je uostalom potvrdio i tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ladaria Ferrer, koji je 2018. branio nauk Ordinatio Sacerdotalis kao onaj koji nosi oznaku nepogrješivosti, pri čemu je Ivan Pavao II. potvrdio samo „ono što je redovno i sveopće Učiteljstvo dugo kroz povijest smatralo pripadajućim pologu vjere“.
