Naslovnica Društvo Katolička „vjerovanja“, lingvističke zamke i debata o pobačaju

Katolička „vjerovanja“, lingvističke zamke i debata o pobačaju

Vjeruju li katolici da ljudski život počinje začećem – formulacija je to koja je posljednjih tjedana postala sveprisutna?

Da, u potpuno istom smislu u kojem katolici „vjeruju“ da je Zemlja okrugla, a ne ravna ploča; da je Venera drugi planet u Sunčevom sustavu; da se molekula vode sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika; da krv cirkulira tijelom; da ljudsko srce ima četiri klijetke; i tako dalje…

Katolici, kako kažu, „vjeruju znanosti“.

Katolici „ne vjeruju“ da ljudski život počinje začećem u istom smislu u kojem katolici „vjeruju“ u utjelovljenje druge osobe Presvetog Trojstva, ili u Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, ili u oproštenje grijeha po sakramentu ispovijedi ili u stvarnu prisutnost Krista – tijela, krvi, duše i božanstva – u Euharistiji. „Vjerovati” u te istine, za katolike je stvar pristanka vjere.

I zato je za katolike nenamjerna pogreška – uključujući biskupe, svećenike, redovnike, redovnice i laike – koristiti jezik „vjerovanja“ s obzirom na početak ljudskog života. Točan odgovor na pitanje kada počinje ljudski život nije stvar vjere; to je stvar znanstvenih činjenica.

Proizvod ljudskog začeća, embrij s jedinstvenim genetskim materijalom, „je živi član vrste Homo sapiensa u najranijoj fazi svog prirodnog razvoja“ (citiram Roberta Georgea i Christophera Tollefsona). To se uči, ili se učilo, na satovima biologije u srednjim školama. Ljudsko biće započinje život začećem i razvija se kroz različite životne faze – embrij, fetus, dijete, adolescent, odrasla osoba – kroz vlastito unutarnje usmjereno funkcioniranje, koje počinje pri začeću. Ponavljam, to nije stvar vjere ili „vjerovanja“. To je empirijska činjenica, jer ljudski život i ništa drugo osim ljudskog života počinje začećem.

Kulturni saveznici i političke ‘vodonoše’ pobačaja su desetljećima blatili lingvistiku, tvrdeći kako je „katoličko vjerovanje“ da život počinje začećem sektaška tvrdnja bez znanstvenog utemeljenja. To je objektivno, dokaziva laž, i iznijeti taj argument znači lagati.

Neki ovu laž namjerno izgovaraju. Drugi, uključujući one na visokim javnim dužnostima, govore to zbog neznanja ili pogodovanja. Bez obzira na motivaciju, uzrok ili argumente, takav način razmišljanja predstavlja znanstveno neznanje. Što je ekvivalento tvrdnji da su Neil Armstrong i Buzz Aldrin sletjeli u pustinju Arizona na svojioj misiji Apollo 11.

I treba prozvati neznanje kada je tako očito.

Pravo pitanje u raspravi o pobačaju glasi, bilo je i uvijek će biti sljedeće… Što pravedno društvo duguje neosporno ljudskom životu koji neosporno započinje začećem?

Pravilno katehizirani i dosljedni katolici odgovaraju na to pitanje navodeći prvo načelo pravednosti koje svatko može shvatiti razumom. A to je da nevin ljudski život zaslužuje zaštitu zakona u svakom pravednom društvu. Pravilno katehizirani i dosljedni katolici nastavit će s argumentom da će pravedno društvo podržati žene koje se nalaze u dilemi zbog neplanirane i neželjene trudnoće. A katolički laički pokreti pomoći će tim ženama da pronađu pomoć koja im je potrebna, a koja je lako dostupna u kriznim centrima za trudnice diljem zemlje.

Ono što ozbiljni i dosljedni katolici – predsjednici, guverneri, zakonodavci, članovi Kongresa, klerici i angažirani građani – neće učiniti, jest zanemariti znanost i tvrditi da je pitanje početka ljudskog života pitanje za raspravu. Niti će ozbiljni i dosljedni katolici pojačati tu lažnu tvrdnju govoreći o katoličkom „stavu“ o tome kada život počinje po pitanju „vjerovanja“. Učiniti to znači igrati jednu od jezičnih igara koje su predugo iskrivljivale američku raspravu po pitanju pobačaja.

Histerija koju pokazuju pobornici pobačaja (i koja će rasti u narednim mjesecima) dok se Vrhovni sud priprema za saslušanje slučaja Dobbs vs. Jackson, pruža priliku za ispravljanje teških ustavnih grešaka koje je Sud napravio u predmetu Roe vs. Wade i Casey vs. Planned Parenthood. Pretpostavljam kako je to znak da  su zagovornici pobačaja i njihovi saveznici svjesni koliko su njihovi argumenti bili slabi.

Nijedan ozbiljan katolik neće potkrijepiti te neodržive argumente govoreći o katoličkom „vjerovanju“ u to kada život počinje. Ozbiljni i dosljedni katolici znaju kada život počinje.

Ne zato što su katolici, već zato što poznaju znanost.

George Weigel je istaknuti suradnik Instituta za katoličke studije u Centru za etiku i javnu politiku u Washingtonu.