Prošlo je 50 dana otkako je papa Lav XIV. izabran, ali svijet još uvijek nema jasnu sliku o njemu. Čini se da neki kardinali i profesionalni analitičari Vatikana stječu detaljniji profil pape (jedan koji je, navodno, pravovjerniji nego što su mnogi isprva očekivali), ali svijet ga u cjelini još uvijek ne vidi kao novog papu Benedikta XVI., kojeg bi trebalo odlučno osporavati (još uvijek).
Ovo bi se moglo početi mijenjati s papinim potvrđivanjem važnosti svećeničkog celibata i uloge biskupa u osiguravanju jedinstva i plivanju protiv struje, ali, općenito gledano, novi Papa zauzeo je znatno suzdržaniji pristup u odnosu prema medijima i ne upušta se u bezbroj (navodnih) privatnih razgovora.
Prioriteti i stavovi pape Lava XIV. tek se postupno razjašnjavaju. Studijske grupe sinode, koje bi se trebale baviti kontroverznim pitanjima, sada će svoje izvještaje predati u prosincu, umjesto u lipnju, a naglašeno je njihovo neobvezujuće obilježje. U međuvremenu, Andrea Grillo, autor u sjeni dokumenta Traditionis Custodes, prepušten je na milost i nemilost vlastitog sveučilišta. Radikalni liberalizam možda se tiho stavlja po strani. Za sada, međutim, ljudi koje papa Lav odabire za promaknuća (ili ne) predstavljaju najočitiji i najkonkretniji pokazatelj što ovo novo papinstvo znači za budućnost Crkve.
Nejasni signali i spori napredak u Kuriji
Kad je riječ o osoblju, ono odražava politiku, a Papa je bio vrlo spor u donošenju velikih imenovanja. Do sada je njegovo jedino uistinu primjetno imenovanje bilo Tiziane Merletti za novu tajnicu Dikasterija za institute posvećenog života i družbe apostolskog života, popunjavajući mjesto koje je ostalo prazno nakon pape Franje. Iako je to izazvalo mnoge rasprave o novom papi koji imenuje ženu iz redovničkih redova za tajnicu Dikasterija za posvećeni život, uz sugestije da to ukazuje na želju za nastavkom reformi pape Franje, ovo imenovanje nije ni revolucionarno niti puno govori o novom Papi.
Ovo je imenovanje vjerojatno već bilo u pripremi kada je novi Papa preuzeo dužnost, a još važnije, s obzirom na to da je papa Franjo već imenovao ženu za prefekticu, imenovanje biskupa da služi kao tajnik pod ženskom prefekticom bilo bi na mnogo načina još problematičnije. Dok je imenovanje žene za tajnicu predstavljeno kao progresivno, da je Papa imenovao biskupa koji bi bio izričito podređen ne-zaređenoj osobi (u ovom slučaju ženi), reakcije bi bile daleko žešće. Papa Lav nažalost se našao u situaciji bez dobrog izbora i odlučio se za manje problematičnu opciju.
Značajnije je, međutim, njegovo nedavno imenovanje devetnaest novih redovitih članova dikasterija. Većinu (deset) čine biskupi (uključujući pet kardinala), a nadmoćnu većinu (četrnaest) muškarci. Unatoč tome, neki progresivni komentatori pokušali su ovo prikazati kao revolucionarni potez. To je čudno, s obzirom na to da je Franjo 2019. godine imenovao sedam žena u ovaj dikasterij kao dio novog niza imenovanja, dok je naš novi Papa dodao samo pet, nešto više od četvrtine novih članova.
Još važnije, Franjo je ta imenovanja izvršio prije nego što je donio novu kurijalnu konstituciju Praedicate Evangelium. To nije predstavljalo značajan pravni problem, budući da ne moraju svi redoviti članovi dikasterija biti biskupi, zbog čega su tijekom godina obični svećenici i redovnici služili kao članovi raznih dikasterija. Samo su prefekti i puni tajnici tradicionalno morali biti biskupi, jer su oni ti koji donose obvezujuće dokumente u ime Pape. Razlog zbog kojeg su kurijalni prefekti tradicionalno uvijek morali biti biskupi leži u povezanosti svetog reda i autoriteta upravljanja u Crkvi.
Papa Franjo zamutio je i oslabio ovu kanonsku tradiciju s Praedicate Evangelium bez jasnog pojašnjenja punih implikacija. Problem nije samo imenovanje žena, već slabljenje biskupske vlasti i uzurpacija ovlasti od strane ne-biskupa, posebno kada su u pitanju pozicije koje su ne-biskupi dugo držali. To dodatno pokazuje činjenica da su dikasteriji imali žene kao podtajnike i pod Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Novi Papa ne proširuje njihovu proporcionalnu prisutnost.
Još važnije je što su većina biskupa i svećenika koji su imenovani prilično pravovjerni. Tri od pet novih kardinala članova su umjereno do snažno konzervativni; Marengo i Pizzaballa vrlo su popularni među konzervativcima, a kardinal Spengler iz Brazila nije zapravo progresivan, već umjeren, koji se krajem prošle godine odjednom počeo činiti konzervativnijim, protiveći se novom amazonskom obredu i hvaleći apostolsku tradiciju svećeničkog celibata. Uključivanje 75-godišnjeg kardinala Rochea sugerira da Papa Lav neće provoditi brzu čistku, već će postupno umirovljavati starije.
Pet ostalih biskupa dolazi iz periferija, uključujući trojicu iz Afrike i jednog iz Uzbekistana, dok je jedan redovnik također Afrikanac; stoga bi marginalizacija afričkog klera u Rimu uskoro mogla biti okončana.
Osim toga, ključna imenovanja koja bi mogla promijeniti pravila igre, poput novih kurijalnih prefekata i kardinala, još uvijek se čekaju. Konkretno, još nije imenovan novi prefekt Dikasterija za biskupe, pa ostaje za vidjeti hoće li novi Papa imenovati žene ili laike na prefektske pozicije, koje su tradicionalno rezervirane za biskupe.
Filtriranje imenovanja biskupa
Za sada je imenovanje novih biskupa jedan od najkorisnijih tragova za razumijevanje smjera papinstva. Papa Lav XIV. postupno je nastavio imenovanja novih biskupa, čak i bez novog prefekta u ovom dikasteriju, održavši sastanak sa svojim starim dikasterijem nekoliko dana nakon izbora.
Dok je kardinal Prevost služio kao prefekt, morao se nositi s pretjeranim uplitanjem pape Franje, tajnika dikasterija i Franjinog lojalista Montanarija, kojeg je Papa tretirao kao svojevrsnog pro-prefekta, te Franjinih kardinalskih saveznika – poput Cupicha, Tobina i Omelle – koji su zaobilazili i Prevosta i nuncija u njihovoj zemlji. U Španjolskoj je čak postojala neformalna mreža progresivnih kardinala koja je zaobilazila konzervativnog nuncija i predlagala liberalnije kandidate za biskupe.
Sada vidimo kakva imenovanja odražavaju novog Papu, oslobođenog od tih mreža. Na to smo djelomično mogli naslutiti dok je Franjo bio u bolnici i pred smrću, nesposoban susretati se s ljudima poput Cupicha. Papa Lav sada je brzo demontirao mrežu progresivnih španjolskih kardinala.
Ovo nije zanemarivo. Pokazuje da papa Lav ima temeljno drugačiji pogled od Pape kojem je služio kao prefekt, da odbacuje pretjerano personalističko ili despotsko korištenje papinske vlasti te da poštuje tradicionalne institucije i autoritet. Također pokazuje da je prilično udaljen od progresivnih kardinala koji su bili ključni Franjini saveznici te u prosjeku preferira konzervativnije biskupe. Priča se da planira imenovati novog konzervativnog nuncija u Španjolsku. U međuvremenu, čini se da je Omella odustao od sna da njegov odabrani nasljednik preuzme mjesto nadbiskupa Barcelone.
U Sjedinjenim Američkim Državama, papa Lav imenovao je četiri nova biskupa: dva pomoćna biskupa koji su postali dijecezanski biskupi i dva svećenika koji su postali biskupi. Nijedan od njih nije doktrinarni liberal poput Cupicha, Tobina, Stowea ili McElroya (iako to nije spriječilo neke katolike da ta imenovanja prikažu kao progresivna, budući da su tri od četiri biskupa rođena u inozemstvu, unatoč tome što su doktrinarno pravovjerni).
Unatoč njihovoj pravovjernji, jednog od imenovanih biskupa, biskupa Phama iz San Diega, liberalni komentatori prikazali su kao progresivnog aktivista. Pham je naslijedio radikalnog kardinala McElroya, kojem je prethodno služio kao pomoćni biskup. Također je bio prijateljski nastrojen prema FSSP-u, školovanju kod kuće i kritičniji prema homoseksualnosti, što ga jasno razlikuje od McElroya. Ipak, prikazan je kao progresivan zbog svog snažnog stava u korist migranata suočenih s deportacijom, često se pojavljujući s drugim klericima kako bi ih branio na sudu. Pham je i sam bio legalni izbjeglica koji je postao američki državljanin nakon bijega od komunizma. Njegov stav uglavnom je u skladu s konzervativnim američkim biskupima poput Broglija i Gomeza, od kojih je prvi viđen kao protufranjinski biskup, a drugi kao zanemaren prilikom imenovanja za kardinala. Konzervativni biskup koji je ujedno i pro-migrantski aktivist nije neobična pojava u SAD-u niti u velikom dijelu globalne Crkve.
Sva dosadašnja imenovanja bila su ili nekontroverzna ili očito pravovjerna. Nominacije iz posljednjih godina Franjinof pontifikata, koje su bile neujednačene, sada postaju polukonzistentni uspjesi s tek ponekim propustom, dok se tradicionalna uloga nuncija ponovno uspostavlja.
Zaključak: Suptilni znakovi
Iako suočen s hitnijim dilemama od svojih prethodnika, čini se da papa Lav namjerno izbjegava stvaranje previše neprijatelja u ranim fazama, bez da djeluje meko ili plašljivo. Sa 69 godina i dobrim zdravljem, vjerojatno ima vremena za postupnu uspostavu normalnosti, ako je to njegova želja. Možda teži određenoj ravnoteži kada je riječ o budućim kurijalnim imenovanjima.
Nažalost, nakon prethodnog papinstva, postaje rizik da sve što novi Papa učini bude podvrgnuto detaljnom ispitivanju. U međuvremenu, progresivci se bore priznati da bi liberalni “karneval” možda mogao biti završen. Poput slagalice, pontifikat pape Lava postat će jasan većini ljudi tek kada dovoljno dijelova sjedne na svoje mjesto. Do tada, potrebno je oštro oko kako bi se izbjeglo gubljenje u perifernim detaljima.
