22. rujna SVETI TOMA IZ VILLANOVE, BISKUP I ISPOVJEDNIK
Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
Godine 1517. bolna je kušnja pogodila veliku obitelj augustinaca: Luther, koji je iz nje potekao, podigao je krik pobune kojem će se stoljećima odazivati svakojaki interesi. Ali slavni Red, koji je, i ne znajući, othranio toga zmijskog izdanka, ostao je dostojan Gospodina; i nebo je, za utjehu ustanovama čija sama izvrsnost njihove nevjerne članove izlaže težim padovima, požurilo dati dokaz njegove svetosti.
Na prve Večernje Svih svetih krivovjerac je u Wittenbergu istaknuo svoje glasovite teze protiv oprosta i vlasti rimskoga Prvosvećenika; a već mjesec dana poslije, 25. studenoga iste godine 1517., Salamanca je vidjela kako se Toma iz Villanove predaje Bogu i zauzima među augustincima mjesto koje je Luther napustio.
U društvenim olujama, pod tutnjavom prevrata svijeta, jedan svetac proslavlja spokojno Trojstvo više nego što ga cijeli pakao može ugroziti.
U svjetlu tih misli bolje ćemo razumjeti prikladnost današnjega blagdana i životopisa koji slijedi.
Život svetoga Tome
Toma se rodio godine Gospodnje 1488., u mjestu Fuenllana u biskupiji Toledo u Španjolskoj. Od svojih je svetih roditelja od najranije mladosti primio pobožnost i osobitu samilost prema siromasima, o kojoj je još kao dijete dao mnoge primjere. Osobito je znamenito što se više puta svukao od vlastite odjeće kako bi odjenuo gole.
Kad je završilo njegovo djetinjstvo, poslali su ga u Alcalu, gdje je kao pitomac Velikoga kolegija svetoga Ildefonsa trebao učiti književnost. Nakon smrti svoga oca vratio se kući i čitavu baštinu koja mu je pripala posvetio uzdržavanju siromašnih djevojaka. Potom se odmah vratio svojim studijima.
Nakon što je završio teološki studij, njegovo je znanje bilo tako izvrsno da je dobio katedru na istom Sveučilištu. Ondje je s izvanrednim uspjehom tumačio filozofska i teološka pitanja.
Ipak, neprestano je i usrdno molio Gospodina za znanje svetaca i pravilo ispravna života i ponašanja. Stoga mu je Bog nadahnuo da prigrli ustanovu pustinjaka svetoga Augustina.
Kada je položio redovničke zavjete, istaknuo se svim krepostima i ukrasima redovničkoga života: poniznošću, strpljivošću, čistoćom, a osobito žarkom ljubavlju.
Usred mnogih i neprekidnih poslova njegova je duša nepokolebljivo ostajala usmjerena na molitvu i razmatranje božanskih stvari.
Budući da se odlikovao svetošću i znanjem, povjerena mu je služba propovijedanja. Uz pomoć nebeske milosti, njegov je govor bezbrojne ljude izveo iz blata poroka na put spasenja.
Kasnije, kada je pozvan upravljati svojom subraćom, sjedinio je razboritost, pravednost i blagost s jednakom marljivošću i strogošću, tako da je na mnogim mjestima učvrstio ili obnovio drevnu stegu svoga Reda.
Biskup siromašnih
Bio je određen za nadbiskupa Granade, ali je s velikom poniznošću i postojanošću odbio tu čast.
Nedugo zatim, ipak, po nalogu svojih poglavara morao je prihvatiti upravljanje Crkvom u Valenciji. Njome je gotovo jedanaest godina upravljao kao svet i budan pastir.
U svome načinu života nije gotovo ništa promijenio. Samo je još više dao slobodu svojoj neiscrpnoj ljubavi prema siromašnima, dijeleći među njima velike prihode svoje Crkve. Nije zadržao čak ni krevet za sebe; upravo onaj krevet na kojem je usnuo u Gospodinu bio mu je posuđen od čovjeka kojemu ga je malo prije dao kao milostinju.
Usnuo je u Gospodinu šestoga dana prije rujanskih ida, u dobi od šezdeset i osam godina.
Bog je htio potvrditi svetost svoga sluge čudesima, i za njegova života i nakon njegove smrti. Osobito se spominje kako je žitnica, potpuno ispražnjena dijeljenjem žita siromasima, iznenada ponovno pronađena puna; a kod njegova je groba jedno mrtvo dijete oživjelo.
Zbog tih i mnogih drugih znakova kojima je zasjao, papa Aleksandar VII. ubrojio ga je među svete i odredio da se njegov spomen slavi četrnaestoga dana prije listopadskih ida.
Molitva svetom Tomi
Tvoje će ime i tvoja pravednost ostati dovijeka, jer si, o Toma, obilno dijelio svoje dobro siromahu, a sav zbor svetih objavljuje tvoje milostinje.
Nauči nas milosrđu prema našoj braći, da bismo i sami, uz pomoć tvoje molitve, zadobili milosrđe kod Boga.
Moćan si kod Kraljice neba, čije si hvale na ovoj zemlji izgnanstva toliko volio naviještati. Dan njezina blaženog rođenja bio je dan tvoga ulaska u pravu domovinu. Nauči nas da je sve više upoznajemo i učini da rastemo u njezinoj ljubavi.
Štiti Španjolsku, čija si čast; svoju Crkvu u Valenciji; i Red u kojem su ti na putu svetosti prethodili Nikola iz Tolentina i Ivan Sahagun.
Blagoslovi u Francuskoj one nasljednice tvoje ljubavi prema siromašnima koje već gotovo tri stoljeća svojom pobožnom službom čine da se blagoslivljaju ime svetoga Tome iz Villanove i ime svetoga Augustina, tvoga oca.
Neka po cijelome svijetu propovjednici svete Riječi izvuku korist iz spomenika tvojoj sačuvanoj rječitosti, koja te učini savjetnikom knezova i svjetlom siromaha te ti pribavi naziv oruđa Duha Svetoga.
Spomen svetih mučenika Mauricija i njegovih drugova
U Sionu u Valaisu, na mjestu zvanom Agaune, danas je i spomen svetih mučenika Mauricija, Eksupera, Kandida, Viktora, Inocenta i Vitala, zajedno s njihovim drugovima iz Tebanske legije, koji su pod Maksimijanom bili pobijeni za Krista i čija je smrt ispunila svijet slavom njihova mučeništva.
S Rimom se spomenimo tih hrabrih ljudi, čije pokroviteljstvo daje slavu kršćanskim vojskama i nebrojenim crkvama.
„Care, mi smo tvoji vojnici; ali smo također sluge Božje. Njemu smo položili svoje prve prisege; ako njih prekršimo, kakvo ćeš imati povjerenje u naše druge prisege?“
Nijedna zapovijed ni vojnička stega ne mogu nadvladati obvezu koju je čovjek preuzeo krštenjem. Kada se Bog nad vojskama postavi nasuprot zemaljskim vladarima, čast i savjest nalažu svakom vojniku da radije slijedi zapovijed Vrhovnoga Zapovjednika nego zapovijed njegovih podređenih.
Zborna molitva
Svemogući Bože, molimo Te: neka nam svečana svetkovina Tvojih svetih mučenika Mauricija i njegovih drugova bude izvor radosti; i kao što se oslanjamo na njihov zagovor, tako neka nam njihovo rođenje za nebo bude naša slava. Po Kristu Gospodinu našemu.
