Imenovanje generalnog vikara Svetoga Oca za Državu Vatikanskoga Grada, arhiprezbitera Papinske bazilike svetoga Petra u Vatikanu i predsjednika Uprave bazilike svetoga Petra
Sveti Otac imenovao je nadbiskupa Vittorija Francesca Violu, OFM, dosadašnjeg tajnika Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, generalnim vikarom Svetoga Oca za Državu Vatikanskoga Grada, arhiprezbiterom Papinske bazilike svetoga Petra u Vatikanu i predsjednikom Uprave bazilike svetoga Petra.
Imenovanje tajnika Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Sveti Otac imenovao je monsinjora Aurelia Garcíju Marcíasa, podtajnika Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, tajnikom istoga dikasterija. [Izvor: Bollettino della Santa Sede]
Ovo… nisu baš dobre vijesti. Godinama se Violu smatralo sivom eminencijom (bez namjere igre riječima) koja stoji iza poteza kardinala Rochea usmjerenih protiv tradicionalnoga latinskog obreda. Sada je promaknut na jednu od središnjih položaja u Vatikanu, a vjerojatno će u budućnosti postati i kardinal.
Neki žele reći da je ovo ipak bolje nego da je imenovan Rocheovim nasljednikom. No, to su i dalje loše vijesti.
Druge vijesti nisu nužno loše.
Španjolski biskup Macías (a ne Marcías, kako je pogrešno objavljeno u Bollettinu) njegov je nasljednik, a ujedno je još jedan predstavnik liturgijske škole Anselmianuma. (Doktorirao je liturgiju na Papinskom sveučilištu sv. Anzelma u Rimu.) Znači li to da se protivi starom obredu? Ne nužno.
Macías je od 1997. obnašao službu biskupijskog delegata za liturgiju, a bio je i rektor sjemeništa u svojem rodnom Valladolidu. Papa Benedikt XVI. — što je uvijek dobar znak — imenovao ga je 2010. savjetnikom Dikasterija za bogoštovlje. Godine 2015. pridružio se dikasteriju za vrijeme kardinala Saraha — što je također dobar znak. Papa Franjo imenovao ga je podtajnikom 2021. godine.
Macíasova disertacija, dovršena 2005., nosi naslov „Κατ’ ἐκκλησίαν πρεσβύτεροι” (Dj 14,23): teologija prezbitera u bizantsko-grčkom obredu Χειροτονία πρεσβυτέρου i u Prex ordinationis presbyterorum rimskoga obreda. Godine 2011. objavila ju je izdavačka kuća CLV, specijalizirana za djela sv. Vinka, kao svezak u sklopu edicije Papinskoga liturgijskog instituta. Riječ je o radu koji nije polemičke naravi i ne izjašnjava se o aktualnim prijeporima.
