Datum 13. listopada i ozdravljenje naših rana
Roberto de Mattei
Corrispondenza Romana
Listopad 2026.
Povjesničar koji bi za pedeset ili sto godina želio jednom slikom dočarati dan 13. listopada 2026. – stotu i devetu obljetnicu posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi – pred sobom bi imao sljedeći prizor.
Papa Lav XIV. trebao je 14. listopada u bazilici svetoga Petra zaključiti međunarodni susret posvećen desetoj obljetnici pobudnice pape Franje Amoris laetitia. No nakon što je tijekom Angelusa 11. listopada objavio da ima plućni čvorić, Papa je 13. listopada primljen u polikliniku Gemelli, gdje je istoga dana podvrgnut operaciji.
Otkazivanje svečane mise koju je Papa trebao slaviti u srijedu, u nazočnosti 250 biskupa okupljenih iz cijeloga svijeta, potvrđuje koliko se hitnim smatrao kirurški zahvat, a istodobno ostavlja zaključke biskupskog susreta obavijenima neizvjesnošću.
Svi vjernici sada mole za Papino zdravlje, no medijskoj slici energična čovjeka koji je sposoban s puno snage izdržati zahtjevan raspored sada se pridružuje i slika čovjeka oslabljenog bolešću čiji je tijek još nepoznat. To zapažanje ima značenje koje nadilazi puko izvještavanje o zdravstvenom stanju i pomaže nam prisjetiti se istina koje je svijet zaboravio. Crkva živi od Kristove milosti, a njezina neuništivost ne ovisi o zdravlju nekoga pape. Papi su potrebne molitve vjernika upravo zato što ga njegova služba ne izuzima od patnje – koja je, zajedno sa smrću, posljedica istočnoga grijeha. No događaji poput iznenadne bolesti pomažu nam razmišljati o krhkosti ljudskoga života, nadnaravnoj čovjekovoj sudbini te postojanju Boga koji nagrađuje i kažnjava, u vremenu i u vječnosti.
Donald Trump, Volodimir Zelenski, Xi Jinping i svi moćnici ovoga svijeta žive u istom stanju nepredvidive krhkosti u kojemu se danas nalazi Papa – izloženi su, kao i svaki čovjek, patnji i smrti. U Washingtonu se ovih dana ta krhkost očituje u političkom obliku. Predsjednik Trump približava se međuizborima 3. studenoga uz rizik teškog poraza, nakon što su događaji ponovno opovrgnuli njegove najave mira u Ukrajini i na Bliskom istoku. Ishod izbora još je neizvjestan, ali slika predsjednika koji je snagom vlastite volje sposoban riješiti svaku krizu raspala se.
U Ukrajini se američka najava energetskog primirja sudara sa stvarnošću sve intenzivnijih ruskih napada na infrastrukturu Kijeva. Ni na Bliskom istoku mir nije ništa više od neizvjesne mogućnosti. Jaz između riječi i činjenica, između javnih jamstava i stvarnosti obilježene razaranjem i krvoprolićem, i dalje je dramatičan. Diplomatske najave brzo se šire medijima, ali ljudska patnja traje iz dana u dan, među ruševinama.
Međunarodne napetosti opterećuju opskrbu energentima i njihove cijene, dok se Europa za hladno razdoblje priprema s manjim sigurnosnim zalihama. Posljedice osjećaju obitelji kroz račune za režije, a poduzeća kroz troškove proizvodnje. Kontinent koji ovisi o odlukama donesenima drugdje otkriva koliko je teško braniti vlastitu autonomiju bez odgovarajućih gospodarskih i materijalnih temelja. U takvim okolnostima raste društveno nezadovoljstvo, a nepovjerenje u javne institucije sve je veće. Energetskoj ranjivosti pridružuje se dublja kriza: gubitak vrijednosti, zaborav vlastitih korijena i svođenje svakodnevnoga života na potragu za neposrednom i isključivo materijalnom osobnom korišću.
Datum 13. listopada poziva nas da ovu panoramu ponovno promotrimo u svjetlu Fatime. Godine 1917. Europu je razarao rat, a boljševička revolucija upravo se spremala otvoriti novo povijesno razdoblje. Poruka povjerena troje pastirske djece pozivala je na molitvu, pokoru i obraćenje. Tijekom posljednjeg ukazanja u Cova da Iria Blažena Djevica Marija ukazala se kao Gospa od Krunice, zatražila da se krunica nastavi moliti svakoga dana i navijestila skori završetak rata. Povezanost mira i molitve krunice provlači se kroz cijelu fatimsku poruku. Nakon ukazanja pastirska su djeca pokraj sunca vidjela svetoga Josipa s Djetetom Isusom te Gospu odjevenu u bijelo s plavim plaštem. Sveti Josip i Dijete blagoslovili su svijet, rukama čineći znak križa. Prizor Svete Obitelji pojavljuje se kao uzorna slika kršćanskoga poretka. Mir među narodima ukorijenjen je u tom poretku, a ne u njegovu sustavnom uništavanju revolucionarnim procesom koji napada kršćansku civilizaciju.
Promatrane u tom svjetlu, materijalne i moralne patnje – pojedinačne i kolektivne – pomažu nam vratiti životu njegovu vječnu dimenziju. Samo razmatranje čovjekove konačne sudbine može nam darovati istinski mir, quam mundus dare non potest – mir koji svijet ne može dati (Iv 14, 27). To je mir koji svijet otuđen od Boga nikada ne može pružiti. Nijedan politički ni diplomatski sporazum ne može sam po sebi izliječiti moralni nered iz kojega izbijaju ratovi. Mir među narodima zahtijeva pravednost, a pravednost traži ljude spremne priznati naravni i božanski zakon koji nadilazi njihove promjenjive interese.
Bog, Gospodar povijesti, može promijeniti tijek vremena i sudbine naroda – pa i po molitvama koje mu se upućuju kada se obzor zamrači. „Neka ruke kirurga pape Lava vodi Isus Krist, božanski Liječnik”, rekao je predsjednik Američke biskupske konferencije, biskup Paul S. Coakley. Neka On vodi i Papin um i srce, pa i nakon njegova željenog oporavka – Onaj koji liječi svaku ranu duše i tijela. Krist, božanski Liječnik, preuzima na sebe teret naših grijeha i daje vlastiti život da bi nas spasio. „Po njegovim ste ranama izliječeni” (1 Pt 2, 24), kaže apostol Petar, čiji je Lav nasljednik. Molimo da se Kristovo ozdravljujuće djelovanje proširi na sve one koji danas, cum Petro et sub Petro – s Petrom i pod Petrom – vode Crkvu, liječeći njihove rane, koje su ujedno i naše.
