Znanost nam govori: Nitko nije rođen ‘gay’.
Zapravo, točnije je reći: “Dostupna znanost nije u skladu s tvrdnjom da se ljudi rađaju kao homoseksualci.” Zašto se ovo mora istaknuti – jer nas vara ideologija koja se maskira u znanost. Konstantno nam se govori da znanost kaže da je “biti gay” urođena nepromjenjiva osobina pojedinca koja je izvan njihove moći promjene. Stoga je pozivanje ljudi na moralnu odgovornost okrutno, nerazumno i, što je najgore, zastarjelo i neznanstveno. Zato i Katolička Crkva ‘mora’ napustiti svoje drevno učenje da su homoseksualni činovi “intrinzično poremećeni” kako bi držala korak s najsuvremenijim znanstvenim spoznajama. Ali što ako “znanost” uopće to ne tvrdi?
Prije nego što se pozabavim ovime, dopustite mi da ukažem na objektivno povijesnu činjenicu: neodobravanje homoseksualnih odnosa od strane Katoličke Crkve jedno je vrijeme bilo konsenzus cijele judeo-kršćanske tradicije. Poseban jezik Crkve da su homoseksualni čini “intrinzično poremećeni” djelomično proizlazi iz njezinog dugog dijaloga s grčkom filozofijom i ima specifično filozofsko značenje. Homoseksualni čini nisu “usmjereni” prema ispravnom cilju seksualnog čina, naime reprodukciji. Sve donedavno, rašireno judeo-kršćansko gledište bilo je približno u skladu s današnjim Katekizmom Katoličke Crkve, to jest da su homoseksualni čini “suprotni prirodnom zakonu. Oni zatvaraju spolni čin daru života. Oni ne polaze od istinske afektivne i seksualne komplementarnosti. Ni pod kojim uvjetima ne mogu biti odobreni” (2357).
Zapravo, dostupna znanost koja analizira ljudski genom jasno kaže da ne postoji genetska osnova za homoseksualni identitet. Opsežna studija ljudskog genoma zaključila je da sigurno ne postoji jedinstvena genetska odrednica istospolnog seksualnog ponašanja. Istraživanje je zaključila da su “sve testirane genetske varijante odgovorne za 8% do 25% varijacija u istospolnom seksualnom ponašanju… i ne dopuštaju smisleno predviđanje seksualnog ponašanja pojedinca”. Glavni autor studije rekao je za The New York Times da je “u osnovi nemoguće predvidjeti nečiju seksualnu aktivnost ili orijentaciju samo na temelju genetike”.
Ako ljudi zapravo nisu “rođeni takvi”, kako objasniti zašto neki ljudi doživljavaju stalnu privlačnost prema istom spolu? Znanstvenici se ne slažu po ovom pitanju. Brojni su razlozi zbog kojih ljudi osjećaju stalnu privlačnost prema istom spolu. Čak i Američka psihološka udruga priznaje:
„Ne postoji konsenzus među znanstvenicima o točnim razlozima da pojedinac razvije heteroseksualnu, biseksualnu, gay ili lezbijsku orijentaciju. Iako su mnoga istraživanja ispitivala moguće genetske, hormonske, razvojne, društvene i kulturološke utjecaje na seksualnu orijentaciju, nisu se pojavila nikakva otkrića koja bi znanstvenicima omogućila zaključak da je seksualna orijentacija određena bilo kojim posebnim čimbenikom ili čimbenicima.”
Kao što sam rekao gore, “Dostupna znanost nije u skladu s tvrdnjom da se ljudi rađaju kao homoseksualci.” Ljudi koji žele uvjeriti Katoličku Crkvu da promijeni svoje učenje o moralnosti istospolnog seksualnog ponašanja ne mogu se vjerodostojno pozivati na “znanost” u svoju obranu. U ovom trenutku u povijesti, Katolička Crkva je “posljednja obrana” prema ovom tradicionalnom vjerovanju koje je zajednička baština cijelog judeo-kršćanskog svijeta.
Bila bi šteta da Crkva sada popusti pod pritiskom svijeta, baš u trenutku kada znanost dokazuje da je cijelo vrijeme bila u pravu.
