Radni dokument za nadolazeću biskupsku sinodu, koja će se baviti područjem Amazone, predstavlja “potpuno otvaranje vrata Učiteljstva domorodačkoj teologiji i eko-teologiji”, koja uključuje “jasno poganske” i “panteističke elemente vjerovanja”, komentirao je čileanski autor José Antonio Ureta iz Instituta Plinio Corrêa de Oliveira, dodajući da novi dokument otvara Crkvu ovim teologijama koje su “dva latinoamerička derivata teologije oslobođenja”.
Poput teologije oslobođenja, dodao je, radni dokument ne polazi od kršćanske objave, već od “navodnog ugnjetavanja”u Amazoniji, čineći ga “povlaštenim sugovornikom” i “izvorom Božje objave”- citati iz samog radnog dokumenta.
Istaknuo je da dokument, tzv. instrumentum laboris, koji čini osnovu za rasprave na izvanrednoj Biskupskoj sinodi o temi: “Amazonija, novi putevi za Crkvu i cjelovitu ekologiju”, od 6. do 27. listopada, uzdiže indijansku teologiju do te mjere da ograničava Crkvu na “dijalog” s autohtonim stanovništvom, umjesto da traži njihovo obraćenje pa poziva Crkvu da se “obogati jasnim poganskim, odnosno panteističkim elementima vjere”.
Ureta ističe da prema tom dokumentu Crkva treba uključivati poganske ili panteističke elemente kao što su “odnosi s precima”, “zajedništvo i sklad sa zemljom” te povezanost s “različitim duhovnim silama”.
Dokument vjeruje da su autohtoni rituali i obredi “zaštitili život od zala”. U dokumentu se navodi kako bi nas ti narodi mogli podučiti u mnogočemu. Tisućama godina čuvali su zemlju, vodu i šumu kako bi čovječanstvo moglo uživati u besplatnom daru Božjeg stvorenja. Dokument poziva na “nove puteve evangelizacije” koji “imaju biti građeni u dijalogu s tim naslijeđenim mudrostima u kojima se očituje sjeme Riječi!”.
Ali Ureta vjeruje da je “pravi potres” dokument u paragrafu br. 127 gdje navodi:
“… bilo bi prikladno preispitati ideju da se vršenje nadležnosti (vlasti) mora povezati u svim područjima (sakramentalno, sudsko, administrativno) i na stalni način sa sakramentom svetog reda.”
Ureta tvrdi da odlomak dovodi u pitanje strukturu Crkve, između svećenika i laika, koja je potvrđena od Prvog nicejskog sabora, prikrivajući “bitnu razliku” između zajedničkog svećeništva vjernika i svećenika služitelja.
Ovo “razvodnjavanje” katoličkog svećeništva, nastavio je, prirodno dovodi do preispitivanja svećeničkog celibata (dokument poziva na proučavanje mogućnost ređenje starješina u zajednicama) i “još gore”, rekao je, upozorivši na odlomak u dokumentu koji poziva na “službenu ulogu i službu” za žene, uključujući pozicije odlučivanja u teologiji, katehezi, liturgiji i obrazovanju.
Ureta je dodao da “s ekološkog stajališta” instrumentum laboris pokazuje prihvaćanje “štovanja prirode” kako se promovira na konferencijama UN-a o okolišu još od 1972. godine.
“Ovaj neo-poganski program UN-a sada predlaže jedna Sinoda Katoličke crkve”, istaknuo je Ureta.
