Vjeran svojim riječima: “Bolje ne biti poznat” i sasvim u skladu sa savjetom kojeg daje svojim čitateljima: “Ne pitaj mnogo tko je to napisao, već obrati pažnju na ono što je rečeno“, pisac djela Nasljeduj Krista potpuno se sakriva iza svog djela i ne navodi svoje ime. Doduše, na kraju jednog kodeksa, koji sadrži najstariji rukopis Nasljeduj Krista, nalazi se primjedba: “Završeno i dovršeno u godini Gospodnjoj 1441. rukom brata Thomasa v. Kempen u Agnetenbergu kod Zvvolle“.
Tako znamo da je Toma rođen u Kempenu, ali autoru jednog od najčitanijih pobožnih djela u povijesti (nekoć najčitanija knjiga uopoće nakon Biblije) nije toliko važno jesmo li upoznati s pojedinostima njegovog života. Naprotiv, glavni cilj Tome Kempenca je bio trud oko nastojanja i usmjeravanja sve svoje pažnje na Krista.
Konstantna tema u Nasljeduj Krista je radost koja se može naći u popuštanju stiska našeg ega na srce i um i vraćanje Bogu. To je, u konačnici, cilj svih vjernika, a Nasljeduj Krista je neprocjenjivo početno djelo za svakog kršćanina.
Izazov koji Toma stavlja pred vjernike bio bi težak za kršćanina u bilo koje vrijeme, a danas on postaje čak i protukulturalan. U naše egoistično doba, postaje lako – čak i za vjernika – zaboraviti da smo stvoreni sa svrhom koju ne možemo svojim snagama mijenjati niti o njoj odlučivati. Naravno, oni koji vjeruju da su stvoreni, trebali bi, nakon razmišljanja, shvatiti da pravo samoispunjenja može postojati samo u odnosu na Stvoritelja, a milost pobuđuje priznavanje te potrebu za povratkom Bogu. Ali ni to nije jednostavan zadatak kada grijeh zaprlja naše želje, naš razum i našu volju. Čak i nakon što primimo dar vjere, nalazimo da je tijelo još uvijek slabo. Kreposti se stječu samo teškim radom i obiljem milosti, a poniznost, suprotno od ponosa, je možda najmanje srodna vrlina grešnoj prirodi i najteže prihvatljiva.
Ipak, gotovo punih šest stoljeća, bezbrojni kršćani su otkrivali kako je proučavanje Tomine male knjige vrlo dobar temelj za početak. Svaki dio od 114 kratkih poglavlja je stručna lekcija – od mudrog i dobro upućenog redovnika – o procesu kako dopustiti Bogu da očisti duhovni nered u duši i otvori put za Njegovu prisutnost.
Toma je imao dovoljno vremena za proučavanja nesebične predanosti Kristu tijekom njegovih sedamdeset godina pobožnog, samostanskog života i mukotrpnog uranjanja u kršćansko pisanje (bio je među posljednjim generacijama ručnih prepisivača). Možete provesti godine u svakodnevnom čitanja Nasljeduj Krista, a da nikada ne osjetite osobnost pisca čiju knjigu čitate. Jezik je izuzetno jasan i sažet. Toma se nikada ne upušta u priče o svojim vlastitim iskustvima niti nudi zaključke koje je privatno formirao o svjetovnim stvarima. Primamo od njega samo upute za odgoj u vjeri i pobožnosti, a one su ispunjene referencama na Sveto pismo. Bez obzira što su iskustva koja su dovela do njegovog impresivnog poznavanja Svetog pisma i ljudske prirode bez sumnje zanimljiva, Toma nam šalje poruku koja je važnija od njegove vlastite priče.
Jako je čudno što se tako malo govori o ovoj knjizi danas, čak i među kršćanima. Bliži su nam Chesterton, Lewis, kako i mnogi sposobni, suvremeni apologeti koji se bave danas, na prvi pogled, važnijim pitanjima za vjernike u suvremenom svijetu. I dobro je da se čitaju odgovori koje oni nude vjernicima pred današnjim izazovima koji opsjedaju tvrđavu vjere. Ali ne smijemo se zadovoljiti samo sa uvjerenjem da je vjera uvijek razumna. Ako je naša vjera istina, onda je nužno da ona nadvladava sve. Trebala bi nadvladati čak i naš um i naše moralno rasuđivanje, što je već težak zadatak; jer bi ona trebala upravljati i našim identitetom i svim našim željama. Obećano nam je da, s milošću Božjom, to i možemo.
Naši apologeti vjere bez sumnje bi se složili da nas vjera koju brane, poziva da se u cijelosti predajemo nasljedovanju Krista. Nasljeduj Krista je odličan motivator i vodič za postizanje ove svrhe, kako bi mogli s Ivanom Krstiteljem reći: “Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3,30-31)
Ne postoji bolje vrijeme od korizmenom vremena za ovaj početak.
Nasljedovati ili podražavati Krista već se i apostolima činilo najhitnijim zadatkom kršćana. Zov “Slijedi me” imao je svoj odjek već i u opomeni Prvog pisma Petrovog: “Krist je trpio i ostavio vam primjer kako bi mogli ići Njegovim stopama” (1 Petr 2, 21). No, prije svega je Pavao Apostol sljedbenik Kristov, koji ne samo što upozorava na to, nego i sebe samog stavlja za primjer takvog nasljedovanja riječima: “Budite moji nasljedovatelji, isto kao što sam ja nasljedovatelj Kristov“, (1 Kor 11,1). Ali Krist je jedno Sunce, čije se zrake ne mogu sabrati u samo jednoj duši. Iz Njegove punine primamo svi mi, ali ne svi isto. …
Svatko ima svoj dar, svoju sudbinu, svoj put. Ali ma kako različiti bili darovi, sudbine i putevi, “Nasljeduj Krista” je knjiga za sve one, koji tražeći i s čežnjom u srcu kao hodočasnici kroče ovom Zemljom.
(iz predgovora Nasljeduj Krista u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca, koji možete naći ovdje)
