Budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi! Mt 10,17
Kažu da je u politici važno poznavati svoje neprijatelje te da je možda najveća pogreška koju političar može učiniti ta da ne primijeti tko su mu neprijatelji. I to ne samo njegovi stvarni neprijatelji, nego i oni potencijalni neprijatelji. Čovjek koji ti se danas čini dobar, možda već drži nož koji će ti sutra zabiti u leđa.
Religijske vođe, a ovdje govorimo najviše o Katoličkoj Crkvi, također bi trebale biti u stanju prepoznati svoje neprijatelje, ali ne samo tko su im neprijatelji, nego i koliko se neprijateljstva krije u njima. Jedna je stvar ako vam neprijatelj želi slomiti ruku. Sasvim je nešto drugo ako vas želi posve uništiti.
U svijetu danas postoji mnogo moćnih pojedinaca i skupina koji žele uništiti kršćanstvo u cjelini, a posebno Katoličku Crkvu. A ipak, neki biskupi i župnici kao da to ne znaju. Ne prepoznaju svoje neprijatelje- možda ne žele vjerovati da tako jak neprijatelj uopće postoji- čak i kada stoji točno ispred njih.
Jedan istaknuti primjer je vlč. Matt Malone DI, glavni urednik utjecajnog isusovačkog časopisa America koji je izjavio da– iako je on sam snažno pro-life po pitanju pobačaja, tako snažno da vjeruje kako bi pobačaj trebao biti ilegalan u SAD-u “u gotovo svim okolnostima“- on bi se radije pridružio župljanima koji su pozdravili kandidaturu radikalnog pro-abortus senatora Tim Kaine za potpredsjenika SAD-e, a nego pro-life prosvjednicima koji su u to vrijeme stajali ispred crkve.
Također razmišljam, s velikom tugom, o drugom isusovcu, onom koji je trenutno i rimski biskup. Papa Franjo, siguran sam, je daleko složeniji slučaj od vlč. Malone, ali ne mogu se ne pitati je li Papa, mudar čovjek što on svakako jest, zaista razumije neprijatelja koji stoji ispred njega. Ako je tako, zar ne bi pokazao barem malo sluha za stajališta onih kojima je stalo do drevnog katoličkog nauka o nerazrješivosti braka? (Drevna katolička ideja, koja je usput rečeno, čini se potekla od poznatog palestinskog propovjednika, Isusa iz Nazareta. Jesu li njemački liberali u Crkvi čuli za njega?)
Tko su ti neprijatelji katoličanstva? To su, za početak, oni koji promiču blud, pobačaj, sodomiju i istospolne brakove. Ove stvari su uvijek bile u sukobu s kršćanstvom, a tko god kaže da su oni u pravu, zaključuje da je kršćanstvo u krivu. Ipak, naši vjerski lideri kao da to ne shvaćaju. Dobro, ponekad će i osuditi te stvari, ali to su uvijek blage i apstraktne osude. A čak su i takve rijetke.
Koliko puta ste čuli kako vaš župnik s propovjedaonice snažno podsjeća župljane kako katoličanstvo smatra da gore navedeni grijesi nisu laki, nego smrtni grijesi – i koje su posljedica toga?
Neprijatelji pak ne prestaju sa svojim vlastitim odobravanjem bluda, pobačaja, itd. No još više brine što oni žele da svi mi podržavamo njihova stajališta. Tako, na primjer, insistiraju na potrebi da javne škole uče djecu kako je homoseksualna sodomija moralno dobra, i da je svatko tko se s tim ne slaže moralno loš. A muškarac ili žena – dječak ili djevojčica – koji se s njima ne slaže je zadrt i homofob. Religije koje se s njima ne slažu su homofobne i netrpeljive religije. A roditelji koji poučavaju svoju djecu u skladu s tradicionalnim kršćanstvom su loši roditelji. Možda nismo ni daleko od dana kada će takvi roditelji biti optuženi za zlostavljanje i zanemarivanje svoje vlastite djece.
Tko su ti neprijatelji katoličanstva? To su 
oni judi koji sebe nazivaju “liberalima” ili “naprednjacima”. Cilj im je potpuno uništenje starog kršćanstva, a katolicizam je tu najuočljivija vrsta. Nemaju ništa protiv liberalnog kršćanstva, jer se liberalno kršćanstvo veselo slaže s 90 posto njihove protu- kršćanske ‘agende’. Liberalno kršćanstvo je neka vrsta samoobmanutog anti-kršćanstva.
Cilj ovih neprijatelja je uništiti sustav vjerovanja i moralni sustav staroga kršćanstva i zamijeniti ga s nečim novim – nečim što još nije u potpunosti definirano.
Malo je pokazatelja, moram reći sa žaljenjem, kako vodstvo naše Crkve razumije prirodu neprijatelja i njegov krajnji cilj. Pravi borci bi ovako rekli: “Susreli smo neprijatelja, i nadvladat ćemo ga.” Naše vodstvo kaže: “Imamo neprijatelja? Pa, budimo pristojni. I pokušajmo s dijalogom. A što je najvažnije, ne talasajmo!“
