Često se danas od ‘modernih‘ vjernika može čuti kako se smatraju više ‘duhovnima’ nego religioznima. Kosi li se takvo razmišljanje s Katoličkom Crkvom? Ovako je na pitanje odgovorio Fr. Blake na svom blogu:
Crkveni Oci, ti sveti biskupi i redovnici, ne bi imali razumijevanja za one koje tvrde da su “duhovni”, ali da ne prakticiraju religiju (vidi ovdje). Čista “duhovnost” je naš smrtonosni neprijatelj.
Vjerujemo u utjelovljenje Isusa Krista, ali i u njegovo uskrsnuće- uskrsnuće tijela i krvi. Oni koji tvrde da je on samo ‘duhovno’ uskrsnuo ili da je nekako samo ‘duhovno’ postao čovjekom su heretici.
Katoličanstvo je religija fizičkih stvarnosti, mi čak vjerujemo u naše fizičko uskrsnuće, a ne ‘duhovno’, vjerujemo da ćemo ‘iz svoje puti tad vidjeti Boga’.
U svetoj Euharistiji ne dobivamo “duhovnu” hranu, već stvarno tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista.
Ne vjerujemo da je Crkva samo duhovno Isusovo tijelo, nego je stvarna opipljiva realnost Kristove prisutnosti u svijetu.
Čak i Duh Sveti, naj-‘duhovnija’ stvar u koju vjerujemo, manifestira se na realan način; u Utjelovljenju, u Uskrsnuću Isusa Krista, u okupljanju Crkve, u transsupstancijaciji kruha i vina, u stvarnom posvećenju onih koji su ga primili.
Mi nismo pozvani da ‘duhovno’ nahranimo gladne, nego da to zapravo učinimo, nismo pozvani da ‘duhovno’ evangeliziramo nego da to zapravo učinimo, nismo pozvani na duhovnu čistoću nego na stvarnu čistoću. Zapravo, nismo pozvani živjeti “duhovni život”, nego imati Život. Duh Sveti se uvijek manifestira u tijelu.
Po svaku cijenu izbjegavajte one koji govore samo o ‘duhovnom’, jer takvi su oduvijek bili i biti će neprijatelji stvarnih kršćana od krvi i mesa!
PS: Autor upozorava na ironičnu retoriku u ovom postu.
