Normalnost se vratila u Rim. Papa umire, a kardinali se okupljaju kako bi izabrali novoga. Godine 2013. održan je konklave bez pogreba. Godine 2023. bio je pogreb, ali bez konklave. Prvi put od 2005. godine oboje su vraćeni u pravi redoslijed.
Godine 2005., misu za izbor rimskog prvosvećenika predvodio je dekan Kardinalskog zbora, kardinal Joseph Ratzinger. Propovijed je odmah postala poznata po opažanju da se „jasna vjera, temeljena na vjerovanju Crkve, često označava kao fundamentalizam.“
„Dok se relativizam, tj. dopuštanje ada nas ‘baca amo-tamo, nosi svaki vjetar nauka’, čini jedinom prihvatljivom stavkom za suočavanje s modernim vremenima,“ propovijedao je kardinal Ratzinger. „Gradimo diktaturu relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i čiji je krajnji cilj jedino vlastiti ego i želje.“
Kardinal Ratzinger izabran je otprilike 30 sati nakon te propovijedi, a u 20 godina koje su uslijedile nije manjkalo dokaza o diktaturi relativizma. Ipak, drugi njegov tekst iz 2005. trebao bi voditi kardinalske izbornike tijekom konklave.
U svojoj prvoj enciklici, Deus Caritas Est, datiranoj na Božić, Benedikt XVI. pisao je o bitnom karakteru Crkve, izraženom kroz triplex munera — što znači služba, dužnost, poslanje ili odgovornost.
„Najdublja priroda Crkve izražava se u njezinoj trostrukoj odgovornosti: proglašavanju Božje riječi (kerygma-martyria), slavljenju sakramenata (leitourgia) i vršenju službe ljubavi (diakonia). Te se odgovornosti međusobno pretpostavljaju i neodvojive su,“ napisao je Benedikt.
To je koristan način razmišljanja o Petrovoj službi. Sveti Otac mora održavati ravnotežu između sva tri, čak i ako su mu neke snage izraženije od drugih. Kada je papa Franjo izabran 2013., triplex munera ponekad se primjenjivao na njega i njegove neposredne prethodnike, kao da su to područja specijalizacije.
Franjo je imao poseban dar za službu ljubavi (diakonia), dok je Benedikt bio stručnjak u slavljenju sakramenata (leitourgia), a Ivan Pavao II. bio je neustrašiv svjedok u proglašavanju Božje riječi (kerygma-martyria).
Posljednjih godina činilo se da su triplex munera ponekad postavljeni jedni protiv drugih, tako da su oni koji su naglašavali ljubav bili u sukobu s onima koji su propovijedali jasnu doktrinu ili inzistirali na pravilnom bogoslužju. To je pogreška, što je jasno iz života nedavnih svetaca, poput sv. Majke Terezije iz Kalkute ili uskoro svetog Pier Giorgia Frassatija.
Stoga bi kardinalski izbornici trebali razmotriti izbor novog pape koji će moći vidjeti da se triplex munera međusobno podržavaju, a ne natječu.
Spekulacije uoči konklave teže odvojiti triplex munera Crkve. Govori se da je ovaj kardinal doktrinarno pravovjeran, dok onaj favorizira služenje siromašnima. U Crkvi se to dvoje spaja, a koliko se može nadati, i u osobi novog pape.
Novi pape, sve do svetog Pavla VI., okrunjeni su trostrukom krunom, ili triregnumom. Pavao VI. bio je okrunjen njome, ali ju je ubrzo trajno stavio na stranu, te se od tada više nije koristila.
Na svojoj inauguracijskoj misi 1978. godine, papa sveti Ivan Pavao II. osvrnuo se na triregnum u svojoj poznatoj propovijedi „Ne bojte se“.
„Ovo nije vrijeme za povratak ceremoniji i predmetu koji se, pogrešno, smatra simbolom svjetovne moći papa,“ propovijedao je. „Možda je u prošlosti tijara, ta trostruka kruna, bila stavljena na papinu glavu kako bi se tim simbolom izrazio Gospodinov plan za njegovu Crkvu, naime, da je sav hijerarhijski poredak Kristove Crkve, sva ‘sveta vlast’ koja se vrši u Crkvi, ništa drugo nego služenje, služenje s jedinom svrhom: osigurati da cijeli Božji narod sudjeluje u ovoj trostrukoj misiji Krista.“
Novi papa neće nositi triregnum. Ali morat će voditi Crkvu u ispunjenju njezina triplex munera. Tko bi to mogao najbolje učiniti, potičući zajedništvo u srcu Crkve, pitanje je o kojem kardinali moraju razmisliti.
