Predsjednik Australske katoličke biskupske konferencije izjavio je da je trenutni „izazov” za Crkvu ostati vjerna svojem nauku, a istodobno pomagati ljudima da dosegnu iste te ideale.
Posljednjih su godina brojni prelati govorili o crkvenom nauku i evangelizaciji koristeći slične izraze, ističući važnost praćenja ljudi na njihovu životnom putu i susretanja s njima ondje gdje se trenutačno nalaze. Kritičari upozoravaju da se u praksi takav pristup često svodi na prešutno napuštanje katoličkog nauka o različitim pitanjima, najčešće onima koja se odnose na život i spolnost.
Ta je rasprava postala sve aktualnija nakon objavljivanja dokumenta Amoris laetitia, a ponovno se rasplamsala na aktualnoj vatikanskoj konferenciji kojom se obilježava deset godina od njegova objavljivanja.
Obraćajući se sudionicima konferencije 9. listopada, nadbiskup Pertha Timothy Costelloe osvrnuo se upravo na to pitanje u kontekstu sve raširenijeg zajedničkog života parova prije sklapanja braka.
„Iako mladi parovi koji žive zajedno prije braka ne dosežu ideal kršćanskoga braka, to ne znači da u njihovim odnosima nema ničega dobroga. Susrećemo ih ondje gdje se nalaze i pratimo ih dok napreduju prema punijem ostvarenju kršćanskog ideala”, rekao je Costelloe, koji obnaša svoj treći i posljednji mandat na mjestu predsjednika Australske katoličke biskupske konferencije (ACBC).
Dodao je: „No, kao što papa Franjo pita u dokumentu Amoris laetitia: ‘Tko danas govori o tim stvarima? Tko je sposoban ozbiljno shvatiti mlade? Tko im pomaže da se ozbiljno pripreme za veliku i velikodušnu ljubav?’” (AL 284).
U razgovoru za Catholic Herald Costelloe je nastojao potvrditi da Crkva ne može odustati od svojega nauka. U vezi s njegovim govorom o porastu zajedničkog života prije braka novinar ga je upitao: „Kako u praksi zamišljate taj pristup — pratiti ljude, a istodobno ne riskirati da se crkveni nauk prešutno dovede u pitanje tako što ga se jednostavno prestane naučavati?”
„Nisam pobornik toga da se crkveni nauk ne naučava ili da ga se na neki način predstavlja kao nešto upitno”, odgovorio je Costelloe.
„Mislim da je važno shvatiti — a vjerujem da je to jedna od velikih snaga katoličanstva — da ne pravimo kompromise u pogledu svojih ideala. Znamo što naša Crkva naučava i želimo ostati vjerni tim idealima.”
Ukazao je na sakramente kao odgovarajuće sredstvo za obnovu duhovnog života te objasnio kako se to odnosi i na sve parove koji žive zajedno bez sklapanja braka:
„Zahvaljujući svojoj tradiciji imamo sakrament pomirenja, a na početku svake mise molimo za milosrđe. Svi prepoznajemo da smo grešnici kojima je potrebno obraćenje i put prema nečemu boljem. To vrijedi i u ovoj situaciji.”
Prema Costelloeovu mišljenju, „izazov za Crkvu” sastoji se u „nastojanju da se održi ravnoteža između vjernosti idealu i sposobnosti da se susretnemo s ljudima ondje gdje se nalaze, kako bismo im pomogli da krenu prema tom idealu. Tako ja to razumijem”.
Upitan o istoj formulaciji u razgovoru za National Catholic Reporter, Costelloe je dodao da nije sklon uvođenju unaprijed utvrđenih smjernica za usmjeravanje ljudi prema „idealu” jer je „svaka situacija drukčija”.
„Cijela je svrha pastoralne pratnje u tome da susretnete neki par… i pokušate razmotriti kako mu mogu pomoći da učini sljedeće korake”, rekao je.
Costelloeova potvrda za Catholic Herald da Crkva ne može „praviti kompromise” u pogledu svojega nauka bit će dobrodošla onima koji su izrazili zabrinutost zbog smjera u kojem je dokument Amoris laetitia usmjerio Crkvu — odnosno zbog stavljanja naglaska na praćenje ljudi i osobnu savjest nauštrb dosljednog provođenja katoličkog nauka i crkvenog prava.
S druge strane, skeptici će tvrditi da Costelloeovu izjavu ne potvrđuje stvarnost u velikom dijelu Crkve, gdje se parovi koji žive u različitim neregularnim životnim situacijama prihvaćaju u redoviti sakramentalni život Crkve bez ikakvih poteškoća.
Dokument Fiducia supplicans još je jedan važan primjer teksta koji aktivisti koriste kako bi promicali prihvaćanje homoseksualnih parova u Crkvi, pozivajući se na blagoslove koje taj dokument dopušta.
