Kako se Biskupska sinoda približava, sve više i više ćemo slušati o samo jednom pitanju: smiju li katolici, koji su se rastali i ponovno vjenčali, primati euharistiju? Jasno je kako je pitanje u glavama novinara, postavljaju ga liberalni biskupi i teolozi, a to pitanje je također na umu mnogim vjernicima, posebno u zemljama njemačkog govornog područja.
No, to nije pitanje koje je postavio papa Franjo, odnosno njegov prethodnik Benedikt XVI. I jedan i drugi govorili su o potrebi da se osigura pastoralna njega za vjernike u tim neregularnim zajednicama. Obojica su spomenula mogućnost poništenja nekih brakova kao i samu promijenu procesa poništenja. No, oni zasigurno nisu spominjali promjene u temeljnom nauku Crkve.
Pišući u Boston Globeu, John Allen sugerira kako bi ovo pitanje za papu Franju moglo značiti ono što je Humanae Vitae značilo za papu Pavla VI. Kako objašnjava, u 1968. vladalo je veliko očekivanje zbog pretpostavke da će Papa mijenjati crkveno učenje kako bi se omogućilo korištenje kontracepcijskih sredstava. Kada je njegova enciklika potvrdila ono što je Crkva oduvijek učila, papa Pavao VI. je dokinuo njihova očekivanja, a liberalni vjernici su se osjećali izdano pa je Papina popularnost (koja, da budem iskren, nikada nije bila strašno visoka) pala. Sada u 2014. postoje velika očekivanja da će papa Franjo promijeniti crkveno učenje, ali čini se vrlo malo vjerojatnim da će on to, ili da može to – i učiniti. Nauk Crkve o nerazrješivosti braka zapravo nije otvoreno pitanje jer se temelji na vrlo jasnim riječima Isusa Krista. Zbog njegove fenomenalne popularnosti, Allen tvrdi, papa Franjo je “vjerojatno u boljoj poziciji da prenese ono što neki ljudi vjerojatno doživljavaju kao lošu vijest.” Ipak će vijest doći kao šok a mediji će se trgnuti iz glupog uvjerenja kako će papa Franjo promijeniti sva pravila. A tada će se popularna priča o ovom pontifikatu dramatično promijeniti.
Međutim, dok ta vijest ne stigne, mi ćemo vjerojatno i dalje slušati nagađanja o mogućim promjenama. Na svom blogu o kanonskom pravu, Edward Peters ističe kako ova nagađanja mogu napraviti stvarnu štetu za duhovnu dobrobiti katolika koji su se uhvatili u mrežu iščekivanja velikih promjena. Neki ljudi su skloni vjerovati da je promjena neizbježna, neki očito misle kako su se promjene u učenju već dogodile. Ne samo da je oštećeno učenje i autoritet Crkve zbog svih ovih neozbiljnih naklapanja, već je i dobrobit duša u pitanju.
Teolozi mogu raspravljati o novim načinima tumačenja nauka Crkve, ali bilo bi zdravije za sve vjernika kada bi se njihova diskusija odvijala u stručnim časopisima, a ne u novinskim intervjuima.
(Izvor: CatholicCulture.org)
