Prvi magisterijski dokument pape Lava XIV. u njegovu pontifikatu, Dilexi Te (“Ljubio sam te”), razumljivo je izazvao mnogo zanimanja. Apostolska pobudnica relativno je niskog ranga dokument prema klasičnim kriterijima za procjenjivanje autoriteta crkvenih tekstova. Papa Lav je tijekom prvih mjeseci svoga pontifikata igrao prilično oprezno, čineći i govoreći malo toga što bi izazvalo veće kontroverze, pa je razina zanimanja za ovaj – njegov prvi dokument – gotovo dosegnula vrhunac očekivanja. Stoga nije iznenađujuće da su mnogi katolici iz svih dijelova crkvenog spektra podvrgnuli novi tekst detaljnoj analizi kako bi otkrili ikakve naznake kamo papa Lav namjerava usmjeriti Crkvu.
Mislim da je to mnoge navelo na pretjerano tumačenje teksta i na to da u njemu vide više nego što on stvarno želi reći ili nagovijestiti. Sve u svemu, iz razloga koje ću objasniti u nastavku, smatram da Dilexi Te, iako dobar dokument koji je na mjestima i dubok i lijep, ne donosi gotovo ništa novo u smislu teološke novosti, jedva da kaže išta iole kontroverzno, te se trudi predstaviti potpuni kontinuitet s Tradicijom. Tekst mi se svidio, ali mislim da će oni koji u njemu traže dublji uvid u um pape Lava ostati razočarani.
Nema novih uvida u misao pape Lava
Za početak, radi se o tekstu koji je velikim dijelom već bio napisan od strane pape Franje. Teško je, ako ne i nemoguće, znati koji su dijelovi njegovi, a koji Lavovi. Moglo bi se reći da to nije važno, jer papa Lav stavlja svoj potpis na konačnu verziju, ali takve stvari ipak jesu važne. Možda je, kao i s prvom enciklikom pape Franje (Lumen Fidei), koju je uglavnom napisao Benedikt, objavljivanje uglavnom dovršenih posljednjih spisa nedavno preminulog (ili umirovljenog) pape prije čin papinskog poštovanja prema prethodniku, nego programski izraz dubokih uvjerenja novoga pape. To bi mogla biti magisterijska gesta u smjeru kontinuiteta s prethodnikom, a ne snažna izjava o tome kamo novi papa namjerava usmjeriti svoju misao i pontifikat.
U svakom slučaju, iz dokumenta se ne može izvući mnogo toga o tome kako papa Lav razmišlja ili kako namjerava upravljati papinskim učiteljstvom. Moglo bi se primijetiti da je dokument, u svojem naglašavanju ljubavi kao hermeneutike vjere, kao i u svojem naglašavanju središnjosti milosrđa u odnosu evangelizacije prema svijetu, potpuno u skladu s već naglašenim temama pape Franje. Moglo bi se također primijetiti da je dokument pedagoški tradicionalniji u svom tonu i stilu nego što je bio slučaj s papom Franjom, više podsjećajući – baš kao i Lumen Fidei – na papu Benedikta. No, budući da je ovo, barem djelomično, tekst pape Franje, a ne Lava, ni to nam ne govori mnogo o tome što papa Lav zapravo misli.
Ukratko, Dilexi Te je, kao programski dokument novog pontifikata, prilično uspavljujući. Ne podiže nikakav teološki ulog za nešto novo, ne donosi nikakvu dramu noviteta, ne nudi programsku ideju koja bi mogla poslužiti kao ključ za interpretaciju budućih spisa pape Lava, a čini se da nije ni pokušaj definiranja neke hermeneutičke osi za tumačenje Drugoga vatikanskog sabora. Ovo je dokument koji jasno želi pokazati da papa Lav svoju papinsku službu vidi kao službu kontinuiteta, a ne preokreta.
Naglasak na duhovnosti više nego na teologiji
Također je važno uočiti da je Dilexi Te više duhovni nego teološki dokument. Njegov cilj nije iznositi nove teološke uvide niti rasvjetljavati neku posebnu doktrinarnu točku, nego prije svega poticati na obraćenje srca i dublji život vjere. Na mnogim mjestima dokument poprima ton duhovne meditacije, a ne naučavanja u strogo doktrinarnom smislu. Čitatelj stječe dojam da papa želi podsjetiti Crkvu na temeljni dinamizam kršćanskog života – ljubav koja proizlazi iz Božje ljubavi prema čovjeku.
U tom smislu, dokument ne pokušava ući u aktualne rasprave u Crkvi niti zauzeti jasnu poziciju u bilo kojem teološkom ili pastoralnom sporu. Ne spominju se kontroverzne teme kao što su liturgijske reforme, moralna pitanja, sinodalne napetosti ili odnosi s tradicionalističkim skupinama. Umjesto toga, Dilexi Te bira najširu moguću zajedničku osnovu – poziv na svetost, nasljedovanje Krista, život milosrđa i svjedočenje Evanđelja u svijetu.
Time dokument ostavlja dojam da papa Lav svjesno izbjegava polarizaciju i radije se pozicionira kao pastir i učitelj molitve nego kao doktrinarni reformator ili borac u crkvenim raspravama. To može biti razočaravajuće za one koji su se nadali jasnijim naznakama njegova smjera, ali istodobno može biti i ohrabrujuće za one koji traže stabilnost i naglasak na duhovnoj obnovi Crkve.
Retorička konstrukcija dokumenta
Dokument je također zanimljiv sa stilske strane. On je pisan toplim, gotovo intimnim tonom, a struktura je više meditativna nego argumentativna. Često koristi biblijske slike i molitvene obrasce, ponekad prelazeći u poetski jezik. To ga čini pristupačnim širokom krugu čitatelja, ali također znači da se ne bavi dubljom teološkom analizom tema koje spominje. Umjesto da sustavno razrađuje pojedine točke, dokument se kreće slobodnije, asocijativno, poput duhovne refleksije.
U tom smislu, Dilexi Te nije dokument koji bi teolozi mogli koristiti kao referentnu točku u crkvenim raspravama, niti dokument koji postavlja temelje za buduće doktrinarne odluke. On poziva, ohrabruje i tumači vjeru egzistencijalno, a ne spekulativno. Moglo bi se reći da je riječ o pastoralnoj ispovijesti vjere, više nego o učiteljskom aktu koji bi unosio jasnoću u aktualne crkvene napetosti.
Iz toga je jasno da papa Lav – barem u ovom dokumentu – ne želi ostaviti dojam intelektualnog inovatora ili snažnog reformatora, nego prije duhovnog vodiča koji želi podsjetiti Crkvu na njezin prvi poziv: ljubiti Krista i biti ljubljena od Njega.
Kontinuitet s tradicijom – naglašen do mjere opreza
Još jedna uočljiva značajka dokumenta jest naglašeno pozivanje na tradiciju Crkve. Citiraju se crkveni oci, posebno Augustin i Irenej, zatim sv. Toma Akvinski, sv. Bernard iz Clairvauxa, te brojni sveci i mistici različitih razdoblja. Tu su i učestale reference na prethodne papinske dokumente, među kojima se posebno ističu oni Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje. Time dokument svjesno gradi dojam kontinuiteta – ne samo s prethodnim papama, nego i s cjelokupnom poviješću katoličke misli.
Štoviše, retorika dokumenta ide toliko daleko u tome da neutralizira svaki trag mogućeg raskida ili “novog smjera”. Papa Lav kao da želi unaprijed otkloniti svaku sumnju da bi njegov pontifikat mogao biti interpretiran kao otklon od bilo kojeg dijela katoličke tradicije. On ne pokušava reinterpretirati tradiciju, niti je proširiti ili produbiti novim pojmovima, nego izričito potvrđuje ono što je već davno rečeno: Bog je prvi ljubio čovjeka, a kršćanski život je odgovor na tu ljubav.
Zbog toga će se mnogima dokument činiti “sigurnim” – možda čak previše sigurnim. On ne riskira, ne pokušava otvoriti nova pitanja, ne izaziva niti budi intelektualni nemir. Sve u svemu, Dilexi Te daje dojam svjesno odmjerenog početka pontifikata, bez ičega što bi moglo izazvati burne reakcije ili uzdrmati crkvene odnose.
Teološka razina – korektna, ali bez stvaralačke dubine
S teološkog gledišta, Dilexi Te je posve ispravan i pravovjeran tekst. Nema u njemu ničega što bi bilo doktrinarno dvojbeno ili krivo. Štoviše, u pojedinim trenutcima čak je lijepo formuliran i duhovno nadahnut. No, ono što mu nedostaje jest stvaralačka teološka snaga. To nije tekst koji bi ponudio novi uvid, novu formulaciju ili novu perspektivu unutar teološke tradicije Crkve.
Često se ponavljaju već poznate istine vjere:
- Bog je ljubav.
- Krist je objava Očeve ljubavi.
- Crkva postoji da bi svjedočila Evanđelje.
- Kršćanski život je poziv na svetost i djelatnu ljubav.
Naravno, sve su to istine vjere, ali su površno obrađene. Nedostaje dublje razlaganje pitanja kao što su:
- odnos između milosti i slobode,
- dinamika obraćenja,
- kristološka dimenzija ljubavi,
- narav misije Crkve u suvremenom svijetu,
- teološko utemeljenje milosrđa.
Stoga će oni koji su očekivali teološku smjelost i intelektualni doprinos biti razočarani. Ovo nije dokument poput Benediktovih enciklika, niti ima antropološku dubinu Ivana Pavla II. ili pastoralnu konkretnost pape Franje. Jednostavno rečeno, Dilexi Te ne otvara nikakve nove horizonte u teologiji, nego ponavlja već poznato, u smirenom i sigurnom tonu.
Nedostatak konkretnosti
Još jedan problem dokumenta jest nedostatak konkretnih primjena i pastoralne razrađenosti. Iako često govori o ljubavi, milosrđu, evangelizaciji, Crkvi i svijetu, Dilexi Te rijetko silazi na razinu konkretne stvarnosti. Nigdje se ne navode primjeri iz suvremenog života Crkve, niti se spominju specifični pastoralni izazovi vjernika današnjice. Dokument gotovo potpuno izbjegava teme koje danas stvarno opterećuju savjest i misao Crkve, poput:
- krize obitelji i braka,
- pada broja zvanja i sekularizacije,
- digitalne kulture i njezina utjecaja na duhovnost,
- bioetičkih dilema suvremenog društva,
- migracija i socijalne nepravde,
- polarizacije u Crkvi,
- gubitka vjere među mladima.
Sve ostaje na razini općih načela i plemenitih apela. Nema naznaka pastoralne strategije niti konkretnih smjernica za evangelizaciju. Dokument se obraća Crkvi više kao općenita meditacija, nego kao usmjeravajući dokument koji bi pomogao biskupima, svećenicima i laicima u konkretnom poslanju.
Zbog toga Dilexi Te može ostaviti dojam da papa Lav – barem zasad – ne želi izazvati nove rasprave niti odrediti jasne prioritete Crkve. On se, čini se, radije zadržava na temeljnoj poruci: Bog nas ljubi – i mi smo pozvani ljubiti. To je lijepo, ali mnogi će se s pravom pitati: što to konkretno znači danas i ovdje?
Dokument koji ne otkriva smjer pontifikata
Zbog svega navedenog, Dilexi Te ne nudi jasne nagovještaje smjera u kojem bi papa Lav mogao voditi Crkvu. Za razliku od nekih prethodnih papa, čiji su prvi dokumenti nosili prepoznatljiv teološki ili pastoralni naglasak (Ivan Pavao II. – personalizam i dostojanstvo čovjeka; Benedikt XVI. – vjera i istina; Franjo – Crkva kao poljska bolnica i milosrđe), papa Lav se u svojoj prvoj pobudnici nije profilirao.
Moguća tumačenja ovakvog pristupa uključuju:
- Namjerna strategija opreza – papa Lav svjesno izbjegava izazivanje podjela i želi započeti pontifikat mirno, bez sukoba.
- Želja za kontinuitetom – želi jasno pokazati da ne dolazi rušiti ili mijenjati, nego graditi na onome što je već dano.
- Nedovoljno vremena – moguće je da je dokument objavljen prebrzo, dijelom zato što je već bio pripremljen od strane pape Franje, pa nije u potpunosti Lavov.
- Naglasak na duhovnosti prije reforme – možda Lav želi prvo naglasiti obraćenje srca, a tek kasnije govoriti o reformama ili prioritetima.
- Nedostatak jasnog papinskog projekta – zasad – moguće je da papa Lav još nije razvio jasnu viziju svojega pontifikata.
Ovo posljednje tumačenje bit će zabrinjavajuće za neke promatrače, ali treba naglasiti da je još prerano izvlačiti zaključke. Povijest Crkve pokazuje da se neki pape profiliraju polako i da njihov smjer postaje jasan tek nakon nekoliko godina.
Zaključak
U konačnici, Dilexi Te je dokument koji je lijep, dubok i pastoralno topao, ali koji ne donosi nove teološke uvide niti jasne smjernice za budućnost Crkve. Njegova je snaga u tome što podsjeća Crkvu na temeljnu istinu vjere: Bog je ljubav, a mi smo pozvani odgovoriti ljubavlju. To je sigurna i utješna poruka, što je možda bila i primarna namjera pape Lava u ovom prvom dokumentu.
Međutim, za one koji traže jasne naznake pontifikata, smjer reformi ili teološke inovacije, Dilexi Te će vjerojatno ostati razočaravajući. Dokument ne daje uvid u dublji misaoni okvir pape Lava, niti otvara nova pitanja ili diskusije. On je više pastoralna refleksija nego učiteljski akt.
U tom smislu, možemo reći da je Dilexi Te umjeren i promišljen početak pontifikata, koji stavlja naglasak na kontinuitet, duhovnost i milosrđe, dok konkretni teološki i pastoralni smjerovi još uvijek ostaju neodređeni. Za razumijevanje stvarnih namjera pape Lava, vjerojatno će trebati pričekati sljedeće dokumente i postupke tijekom njegova pontifikata.
