„Uvjeren sam kako je kriza s kojom se Crkva danas suočava, u velikoj mjeri, posljedica raspada liturgije.” (Kronologija: Memoirs 1927.-1977. )
„Također ovdje valja primijetiti kako ‘kreativnost ‘ u sastavljanju nove liturgije ima vrlo ograničen opseg. Ona je zbilja siromašna u usporedbi s bogatstvom primljene liturgije kroz stotine pa i tisuće godina svoje povijesti. Nažalost, začetnici ‘domaće’ liturgije to sporije shvaćaju od sudionika …” (Blagdan Vjere str . 67.-68. )
„U stvarnosti, ono što se zaista dogodilo, je dolazak na scenu klerikalizacije bez presedana. Sada svećenik -” predsjedatelj”, kako se sada vole zvati, – postaje realna referentna točka cijele liturgije. Sve ovisi o njemu. Moramo ga vidjeti, odgovarati mu, biti uključeni u ono što on radi. Cijela stvar ovisi o njegovoj kreativnosti.
Ne čudi onda što ljudi pokušavaju smanjiti tu novostvorenu ulogu dodjeljivanjem svih vrsta liturgijskih funkcija različitim pojedincima i povjeravaju “kreativno” planiranje liturgije skupini ljudi koja želi, a i trebali bi, “dati svoj osobni doprinos”. Sve manje i manje je Bog unutar slike. Sve više i više je važno ono što čine ljudi koji se sastaju ovdje i ne vole biti izloženi ‘unaprijed određenoj shemi’.” (Duh liturgije, ch . 3 )
“Premještanje oltarnog križa na stranu kako bi se nesmetano vidjelo svećenika je nešto što smatram jednom od uistinu apsurdnijih pojava u posljednjih nekoliko desetljeća. Remeti li križ tijek mise? Je li svećenik važniji od našeg Gospodina?” ( Duh liturgije, ch . 3 )
