U tjednu uoči Božića, hrabra delegacija afričkih zemalja borila se kako bi spriječila službeno pokretanje novog Ureda pri Ujedinjenim narodima s ciljem istraživanja i kažnjavanja bilo koje zemlje ili institucije koja se ne bi pokorila volji sada već dominantne politike LGBT zajednice. No uzalud- novi ured je ipak izglasan!
Već desetljećima radikalni LGBT aktivisti koriste Vijeće za ljudska prava kako bi promaknuli pojam seksualne orijentacije i rodnog identiteta (SOGI) kao jednu novu kategoriju identiteta koja bi se nametnula međunarodnom pravu. Do sada, nisu baš doživjeli neki napredak na ovom polju.
No s izglasavanjem novog Ureda pri UN-a, stanje im se bitno poboljšalo. Konačno glasovanje za odgodu uspostavljanja novog Ureda nije prošlo zbog svega nekoliko glasova (84-77), iako je 31 sudionik bio suzdržan. SAD i EU su snažno lobirale za uspostavljanje nove službe, izvršivši direktan pritisak na ministarstava vanjskih poslova širom svijeta, što je vjerojatno uključivalo i kojekakve prijetnje.
Vrlo obeshrabrujuća vijest je što vrlo radikalni Europljani nisu dopustili svojim državama članicama glasanje po savjesti, odnosno onako kako su pojedinačno željeli, nego je istaknuto kako se svi moraju držati ”konsenzusa”, odnosno glasati u bloku. Protagonisti ove politike u EU su dakako Francuska, Njemačka i Velika Britanija, što je konzervativnijim zemljama poput Mađarske, Poljske i Hrvatske onemogućilo razbijanje konsenzusa u EU.
Ipak, smatram da je novi Ured mogao biti zaustavljen od strane Rima, a pri tome mislim na Vatikansko državno tajništvo.
Ne želim reći da Vatikan podržava uspostavu novog Ureda. Svakako ne. Također ne upirem prstom na delegacije Svete Stolice u New Yorku ili Ženevi. Oni sami nisu mogli ukloniti ovaj prijedlog, posebno ne ovakav koji je imao punu podršku UN birokracije, EU i SAD-a. Vatikanske delegacije u New Yorku i Ženevi rade herojski posao, ali su malobrojni i jednostavno se bore protiv skupina s daleko većom moći.
S druge strane, u ovom slučaju bio je potreban potpuni angažman Državnog tajništva Vatikana, a možda čak i Pape koji bi bio spreman lobirati u pojedinim glavnim gradovima, koristeći diplomatske kanale, a možda je mogao čak i direktno nazvati ministre vanjskih poslova. Rim je mogao slomiti konsenzus u EU. U najmanju ruku, Rim je mogao promijeniti stav nekih suzdržanih zemalja u našu korist. A bilo je potrebno promijeniti samo četiri glasa.
Vidio sam što se događa kada se Rim angažira na ovakav način. To je milina gledati. Države mijenjaju svoja stajališta. Ministri vanjskih poslova na jednom promijene svoje mišljenje. Savezi se formiraju i ohrabruju. U svom dugogodišnjem radu u UN-u, vidio sam sposobnost Vatikana da mijenja tijek događaja u UN-u.
Papa Franjo je upoznat s ovim problemom. On lijepo govori o tome. Naziva ga “ideološkim kolonijalizmom”, i tu je potpuno u pravu. Godinama sluša apele afričkih biskupskih sinoda koji traže obranu od zapadnih nevladinih organizacija i vlada koje pokušavaju nametnuti anti-obiteljsku ‘agendu’ u njihovim zemljama. Izravno i posve javno protivljenje novom provođenju državne prisile u UN od strane LGBT aktivista bio bi savršen izraz Papinog protivljenja ideološkom kolonijalizmu.
Sada smo, nažalost, tu gdje jesmo – velika pobjeda za LGBT radikala, a znamo točno i što će se dogoditi. Novi car LGBT pokreta će započeti progon tradicionalnih naroda. Prvi će na redu biti Afrikanci. Onda će ciljati na katolike. Pa onda i na sam Vatikan. Sjećate li se kako je samo prije nekoliko godina jedno službeno tijelo UN-a otputovalo u Rim i pokušalo narediti Crkvi da promijeni svoje učenje o homoseksualnosti i drugim aspektima ljudske spolnosti? Toga će sada biti u izobilju.
To se moglo zaustaviti u bilo kojem trenutku, čak i prije nego što je uopće došlo do tragičnog usvajanja na Glavnoj skupštini UN-a prošlog tjedna. Ne optužujem papu Franju. Ne može on sve učiniti sam, odnosno on se bavi onim što mu se predloži. A nekim ljudima u Rimu prioriteti su usmjereni na druge stvari, pa ne vide da se daleko veća opasnost za duše vjernika krije u ‘agendi’ LGBT aktivista od, recimo, drugih problema u društvu poput klimatskih promjena ili nekih drugih pitanja.
Austin Ruse, predsjednik Centra za obitelj i ljudska prava
