Na jučerašnjem angelusu papa Franjo je ponovno dao svoj glas za pomoć izbjeglicama napomenuvši da oni koji odbacuju odnosno negiraju njihovu sudbinu zaboravljaju da je i Isus bio izbjeglica. Nije trebalo dugo da ljevičarski mediji u Australiji, a oni su nažalost u većini, opet iskoriste papine riječi kako bi kritizirali predsjednika vlade Tony Abbott-a koji je deklarirani katolik i vođa konzervativne Liberalne Stranke. Sad, nije Abbott neki veliki vjernik ali ipak je blizak kardinalu George Pellu i prije nedavnih parlamentarnih izbora, na kojima je pobijedio s velikom većinom, jasno se protivio bilo kakvoj mogućnosti uvođenja istospolnog braka. Druga politika iza koje Abbott čvrsto stoji su restriktivne mjere glede izbjeglica iz raznih dijelova svijeta koji u valovima traže utočište u Australiji.
Zanimljivo je kako se novinari, koji su uglavnom ateisti ili u najbolju ruku mlaki vjernici, na jedanput svako malo pozivaju na papu kao da testiraju Abbott-ovu privrženost ili čak poslušnost prema Svetom Ocu. Tako ga prozivaju prvo oko pitanja prava homoseksualaca, pa ekonomske politike a sada i oko vladine politike prema izbjeglicama. Čovjek se stvarno našao u neugodnoj poziciji pa sad sam mora tumačiti Papine riječi pred nacijom kako ne bi ispao licemjer.
A pitanje izbjeglica je vrlo problematično i specifično. Australija prima dosta izbjeglica i zbilja troši enormne količine novca na humanitarnu pomoć pa su konzervativne stranke odlučile da ovakvoj politici, koja traje još od vijetnamskog rata, jednom mora doći kraj. Mi u Hrvatskoj smo svojedobno prihvatili veliki broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine ali nisam baš siguran kako bi narod reagirao da vlada, recimo, odluči primiti i konačno dati državljanstvo 10,000 Arapa iz Libije, ili isti broj muslimana iz Sudana. Abbott u prvotnome brine za društvo na kojem sve to stoji pa ga nekako i razumijem. Jednostavno se ne može usporediti izbjeglice iz istočne i južne Europe iz vremena kada je moj otac emigrirao s onima iz svjetskih ratnih žarišta danas. Problem je ubiti taj da zbog političke korektnosti ni jedan političar ne smije javno reći da će zbog budućnosti našeg društva primiti samo kršćane. I je li ovakav stav uopće kršćanski?
Drugi problem je što kad primiš jednu izbjeglu osobu automatski i ostali članovi obitelji stječu pravo dolaska u Australiju, a to su nekad obitelji i s desetak članova i više. Jasno da je potrebno spasiti te ljude, o tome i Papa govori, ali svima njima se onda treba osigurati i smještaj; često odmah dobiju kuću, auto i novčanu pomoć. Logično, kada sve to već imaju zašto bi radili? Sve to plaćaju državljani Australije tj. porezni obveznici koji polako postaju revoltirani zbog čitave situacije. I tu nastaje problem a time se povećavaju šanse da se Australija, koja je inače stvarno otvorena za sve rase i nacije (ovdje se na ulici najmanje mogu vidjeti bijelci) polako ne pretvori u svoju suprotnost. U Hrvatskoj se ne moramo previše brinuti oko ovakvih pitanja jer nismo baš ciljana zemlja za izbjeglice ali ako težimo što većem blagostanju onda će nam se to nametnuti ili prije ili kasnije.
