Neki kažu da je kandidat za budućeg papu, drugi da je opasan mislilac koji “prožima cijele nacije svojim pogreškama”. Prošli tjedan je postao jedan od najkontroverznijih ličnosti u katoličkom svijetu, kada je predstavljen kao autor jednog od najspornijih paragrafa na Sinodi o obitelji.
U tom prvotnom dokumentu, Crkva je pozvana na radikalno novi pristup prema kohabitaciji, braku i homoseksualnosti, izazivajući ono što je jedan vatikanski promatrač nazvao “pastoralnim potresom”.
Ipak, nadbiskup Bruno Forte ostaje pomalo tajanstvena osoba za mnoge katolike diljem svijeta.
Pa tko je onda nadbiskup Forte?
Najprozaičniji odgovor jest da je nadbiskup Chieti-Vasto, područja istočno od Rima s oko 300.000 vjernika. No, nadbiskup Forte je najpoznatiji u Italiji, a i širem katoličkom svijetu, kao plodan teolog s iznimno dobrim vezama.
Studirao je na Tübingenu, njemačkom intelektualnom sjedištu uz koje se vežu Hans Küng, Joseph Ratzinger i Walter Kasper. Također je proveo neko vrijeme u Parizu, prije stjecanja laureata iz filozofije na sveučilištu u Napulju.
1980.-ih i 1990.-ih godina, Forte je izgradio reputaciju kao jedan od vodećih talijanskih teologa. U 2000., nadgledao je pripremu dokumenta “Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi iz prošlosti“, što je dovelo do poznate liturgije u bazilici Svetog Petra u kojoj je sveti Ivan Pavao II. zatražio oprost od Boga za 2000 godina grijeha počinjenih u ime Crkve. Tekst, koji je pozvao na “čišćenje pamćenja”, kritizirali su neki viši crkveni službenici, koji su osjećali da implicira kako je Crkva sama po sebi puna mana.
Sveti Ivan Pavao II. je i dalje favorizirao mladog teologa, zamolivši ga da propovijeda u Vatikanu za vrijeme korizmenih duhovnih vježbi u 2004. Tri mjeseca kasnije, Ivan Pavao II. proglasio je pedesetpetogodišnjeg Fortea nadbiskupom, a glavno posvećenje je obavio kardinal Joseph Ratzinger.
Nadbiskup Forte je često spominjan kao mogući nasljednik kardinala Ratzingera na mjestu prefekta Kongregacije za nauk vjere, ali mjesto je tada preuzeo američki kardinal William Levada.
Također ga se spominjalo kao kandidata za nadbiskupa u Napulju, njegovoj domicilnoj biskupiji kada je 2006.-e kardinal Michele Giordano otišao u mirovinu. No, i to ga je promaknuće zaobišlo.
Forte je navodno izrazio svoje protivljenje odluci Benedikta XVI. da popularizira slavljenje tradicionalne latinske mise, a kasnije je postao vrlo blizak kardinalu Carlu Maria Martiniu, utjecajnom isusovačkom nadbiskupu iz Milana, u njegovim posljednjim godinama života.
Kakav je njegov pogled na svijet?
Talijanska Wikipedija opisuje nadbiskupa kao “umjerenog progresivca“, a katolički komentator Rocco Palmo smatra je “puno (puno) progresivniji od Ratzingera“.
U jednom predavanju nadbiskup Forte prikazuje zapadni svijet kao “društvo bez očeva“, gdje je “kolektivno ubojstvo Oca” uklonilo sve “vertikalne odnose” i dopustilo “samo one horizontalne, o jednakosti i reciprocitetu“. Također raspravlja o borbi vjernika u tom neprijateljskom okruženju i zaključuje:
“U nemiru propitivanja, vjera vjernika susreće zazivanje onih koji bi željeli vjerovati: na temelju zajedničkog siromaštva i zajedničkog traženja, ali i na osnovu slušanja onog drugog koji obitava na dnu svakog sudionika ovog susreta (vjernik ima sumnje i obrnuto, op.), dijalog između vjernika i nevjernika jedan je od najvećih i obogaćujućih izazova kulture koju obilježavaju razlike između nevjernika i vjernika, koji su osobiti u post-modernoj Europi.
Hoćemo li biti spremni kao vjernici i kao Crkva prihvatiti taj izazov, bez straha, s duhom i srcem, uzdajući se u vjernog Boga? Na ovom pitanju moramo potvrditi naš izbor kako bi i danas slijedili, u našem povijesnom kontekstu, kao osobe i kao Crkva, Isusa živog Gospodina.”
Teološki junaci nadbiskupa Fortea su navodno kardinal Martini, i polarizirajući isusovački mislilac, Karl Rahner.
Filozofski, zaokuplja ga pojam “drugog” i bavi se radom Heideggera, Jaspersa, Levinasa i Mouniera.
Kako je nadbiskup Forte utjecao na Sinodu?
U listopada 2013. papa Franjo je pozvao nadbiskupa Fortea kao posebnog tajnika izvanredne Sinode o obitelji, gdje je izravno sudjelovao u pisanju kontroverznog preliminarnog izvješća.
Sam se i pojavio na konferenciji za novinare nedugo nakon što je izvještaj objavljen. Kada je kardinal Péter Erdö upitan što poglavlje o homoseksualnosti znači, ovaj se oštro okrenuo prema nadbiskupu Forte, rekavši: “Onaj tko je napisao tekst morao bi znati o čemu govori.”
A nadbiskup Forte je objasnio: “Mislim da dokument namjerava pronaći pozitivne aspekte gdje god se oni mogu naći i, naravno, postoje. Odbaciti nešto je lako, ali prepoznati i dati vrijednost svemu što je pozitivno, čak i kada se radi o takvim iskustvima, smatram vježbom intelektualnog poštenja i duhovne ljubavi. “
Nadbiskup Forte brzo je postao vrlo kontroverzan, pri čemu su ga neki proglasili hrabrim reformatorom, a drugi izdajnikom katoličke vjere.
Što je sljedeće za nadbiskupa Forte?
Čini se da se malo primirio zbog buke koja se stvorila nakon preliminarnog izvješća sa Sinode. Neki sugeriraju da bi mogao naslijediti kardinala Gerharda Müllera, kao čuvar doktrine Crkve u Vatikanu. Izgleda da šezdesetpetogodišnji biskup ima Franjinu podršku, tako da ne bi bilo iznenađujuće kada bi ga Papa proglasio kardinalom.
Ono što je sigurno je da će njegove riječi od sada biti pomno praćene, ne samo od strane pratitelje Crkve u Italiji, nego i širom svijeta.
